Bez obzira da li će odjekivati generacijama ili ne, zdravstvena kriza je bila očigledan trenutak pucanja koji pokazuje da postoji i potreba i potencijal za sasvim drugačijim svijetom. Ipak, potencijalna promjena će zavisiti od izbora, pokreta i ideja koje definišu naš odgovor.

Zdravstvena kriza je zamaglila granice između mnogih izazova sa kojima se suočavamo u 21. vijeku. Kako da živimo zajedno u globalizovanom svijetu? Šta naše društvo najviše cijeni? Kako da se povežemo sa naukom, medicinom i tehnologijom i kako da preokrenemo propadanje životne sredine? Ova fundamentalna pitanja su se tokom pandemije približila onome što je u njihovom središtu: život i suživot. Efekat je taj da je 2020. godina doživljena kao opšta kriza. U šoku zdravstvenog i ekonomskog kolapsa sve vrijeme su bjesnili šumski požari i cikloni a rasli sukobi unutar i između društava. Čovječanstvo je tokom pandemije pokazalo i svoje najveće izvore nade: solidarnost, brigu, saradnju i preduzimljivost.

… virus razotkriva duboke nepravde u svojim razarajućim poslijedicama dok ranjivost mnogih zemalja na Zapadu otkriva krhkost sistema zasnovanih isključivo na tržišnoj efikasnosti

Usred sveobuhvatnih društvenih preslaganja, promjena ponašanja i vladinih intervencija, iznijete su i mnoge vizije za bolji post-pandemijski svijet. Ipak, virus razotkriva duboke nepravde u svojim razarajućim poslijedicama dok ranjivost mnogih zemalja na Zapadu otkriva krhkost sistema zasnovanih isključivo na tržišnoj efikasnosti. Kovid-19 nije samo prirodna katastrofa. Iako se istraga o njegovom porijeklu nastavlja, obimno korišćenje zemljišta i industrijalizovani prehrambeni sistem ključni su pokretači nastanka novih smrtonosnih bolesti. Međutim, patogen neće biti dovoljan da nas odnese u pravedniju i održiviju budućnost. Postupci država, pokreta, zajednica i preduzeća biće presudni.

Kroz ova sočiva se ovo izdanje Zelenog evropskog časopisa (orig: Green European Journal) približava pandemiji i tome što ona znači za društvo. Od uloge žene u suštinskim poslovima do ubrzane digitalizacije poslova i društvenog života, pandemija pojačava i preraspodjeljuje postojeće podjele i nejednakosti. Pojavljuju se nove solidarnosti, narativi i tenzije što je vidljivo u porastu antirasističkog organizovanja i pomjeranja političkih pejzaža. Pitanja javnih usluga, javnog prostora i životne sredine koja definišu život u gradu su se sa jednakom brzinom osjetila u napuštenim turističkim mjestima Italije, prepunim četvrtima Barselone i novim zelenim opštinama Francuske. Suočeni sa cehom opasnih rezova u javnom sektoru u mnogim zemljama, ovo izdanje nastavlja da istražuje nedostatke našeg ekonomskog modela i neophodnu ali promjenjivu ulogu socijalne države u obezbjeđivanju dobrobiti svih nas. Od bio-nadzora i globalnih migracija do anti-mikrobnog otpora i kulturoloških poslijedica ovog kolektivnog šoka gledamo unaprijed, pitajući se kako će ova kriza uticati na svijet u godinama koje dolaze.

Iako su zdravstveni eksperti i naučnici godinama upozoravali na rizik od pandemije, razumljivo je da je prvi talas zatekao Evropu. Solidarnošću – spontanom, kao i sprovedenom kroz državu blagostanja – evropska društva su se jedva provukla. Samo nekoliko mjeseci kasnije, oštrina drugog talasa otvara dodatna pitanja u vezi sa otpornošću, državnim kapacitetima i našom zabrinjavajućom sklonošću ka oholosti. Evropskoj uniji, navikloj na lelujanje između kriza, pandemija nastavlja da testira institucionalni okvir. Uprkos fondu za oporavak (orig: stopgap recovery fund), njena politika je i dalje udaljena od stvarnosti na terenu i ograničena igrama moći između svojih članica. Sljedeće mjerilo za evropsku saradnju, bez obzira na prepreke, mora biti pozitivna politika usredsređena na dobrobit, zdravlje i solidarnost.

Pandemija je pogodila upravo u trenutku kada se ekologija prilagođavala novom središnjem položaju. Iako je u borbi protiv klimatskih promjena pobjeda daleko, ona sada oblikuje politiku na domaćem i globalnom nivou. Uz Kovid-19, poslijedice idu i daleko dublje. Zdravstvena kriza, blokade i recesija vratile su javne službe i poslove u centar rasprave ali su istovremeno i zelena pitanja, od zagađenja vazduha i urbanog prostora do ekonomije njege i kvaliteta života postala sve hitnija. U mnogim evropskim gradovima, regijama i zemljama, Zelene partije upravljaju u krizi, suočene sa teškim kompromisima i neočekivanim prioritetima.

Uz Kovid-19, veza između našeg zdravlja i zdravlja šireg okruženja je postala neposredna i lična.

Usred rastućeg nezadovoljstva na političkoj sceni, ako želi presudno uticati, vlada Zelenih mora usmjeriti zahtjeve novih pokreta i ponuditi odgovor i ljudima van tradicionalnih saveza. Ali, pravi izazov je osigurati da se veze između zdravstvene krize, klimatskog zagrijavanja i masovnog izumiranja ne izgube. Uz Kovid-19, veza između našeg zdravlja i zdravlja šireg okruženja je postala neposredna i lična. U ovoj bliskosti leži moćan narativ koji treba otključati kako bi pokrenuo promjene na bolje. Mnogo više od pitanja zaštite životne sredine, on se tiče svakog aspekta toga kako živimo zajedno, radimo, proizvodimo i donosimo kolektivne odluke.

Godina 2020-ta označava naš nedvosmislen ulazak u 21. vijek. Politika života je ovdje, u svoj svojoj složenosti. Na način koji je drugačiji od finansijskih kriza, ratova ili političkih preokreta, ova zdravstvena kriza je prisilila sve da stane. Ponovno pokretanje društva na način koji sprječava ponavljanje istog će zahtijevati duboke promjene, i to je potreba koja je sada nesporna. Politička ekologija je od suštinskog značaja za snalaženje u ovoj nesigurnosti. Jačanjem solidarnosti i otpornosti, postizanjem novog konsenzusa o onome što je zaista važno i stvaranjem novog odnosa sa prirodnim svijetom, ona može zadržati život i suživot u središtu naše politike.

Preveo Vanja Dabidzinovic

Cookies on our website allow us to deliver better content by enhancing our understanding of what pages are visited. Data from cookies is stored anonymously and only shared with analytics partners in an anonymised form.

Find out more about our use of cookies in our privacy policy.