Translations

EN HR RU SQ
More by Anders Schröder

Unutar zelenog pokreta postoji rascjep između tehno-optimista i tehno-pesimista. Što je uzrok ovom rascjepu i zašto je do njega došlo? Prema Andersu Schröderu, odgovor možemo pronaći 400 godina u prošlosti. Od javnopolitičkih pitanja do debata oko strategije, ovaj rascjep oblikuje političke vizije u zelenom, ali i ostalim kampovima. Kako bismo njime mogli navigirati, moramo razumjeti njegove korijene.

Zeleni je pokret podijeljen između dvije različite vizije savršenog zelenog društva. Jedna strana vidi globalno selo, gdje slobodni pojedinci žive u energetski učinkovitim gradovima i kombiniraju zelene politike s novim tehnologijama kako bi stvorili održivo društvo. Dominantne vrijednosti u ovoj viziji su individualizam, racionalnost i optimističan pogled na razvoj i tehnologiju. Zagovornici ovog pogleda obično se zovu eko-modernisti.

S druge strane, pronalazimo viziju društva u kojoj se trebamo odmaknuti od grada na selo, izgraditi malene zajednice, odbiti novu tehnologiju kao rješenje za klimatsku krizu, te umjesto toga promijeniti naše životne stilove i odnos prema Majci Zemlji. Ovdje je fokus na holizmu, duhovnosti, tehnološkom skepticizmu i lokalnim rješenjima. Zagovornike ove vizije često se naziva dubokim ekolozima. Dok ove dvije vizije postoje paralelno unutar zelenog pokreta, često se muče postići zajedničko razumijevanje. Kako bismo razumjeli okolnosti nastanka dviju vizija, te njihovu radikalnu razliku, moramo otići unazad 400 godina: natrag na nastanak onoga što nazivamo modernosti.

Svijet za savladavanje ili razočaran svijet

U 1620, Francis Bacon je objavio svoje remek djelo Novum Organum, knjigu koja će zauvijek revolucionizirati zapadnjačku misao. U ovoj knjizi, Bacon zagovara znanstvenu metodu pri proučavanju prirode, te izvođenje zaključaka na temelju promatranja. Ovo je, prema Baconu, način na koji možemo proširiti naše spoznaje o svijetu i razviti nove tehnologije. To možda zvuči očito danas, no u 17. stoljeću, znanje je bilo utemeljeno u tradiciji, religiji i običajima, prije nego empirijskim studijama prirode. Bacon je osmislio čovječanstvo u kojem nova znanja, dobivena proučavanjem prirode, koriste svima. To se znanje, potom, koristi kako bi se priroda kontrolirala pomoću novih tehnologija, vodeći čovječanstvo dalje od divljaštva, prema civilizaciji. Na kraju, Bacon predviđa da će čovječanstvo u potpunosti kontrolirati prirodu i “proširiti dominion ljudske rase širom svemira”.

Većina onoga o čemu je Bacon sanjao uistinu se ostvarila. Danas, sve svjetsko znanje je dostupno kroz telefon na dlanu ruke. Bolesti poput ospica koje su prethodno ubijale milijune su iskorijenjene, a za nove bolesti postoje iste perspektive liječenja. Kroz nove tehnologije, životni vjekovi su dvostruko duži nego što su bili u doba Bacona i ljudi žive mnogo udobnijim životima. Baconova ideja da se znanje treba graditi na temelju racionalnih promatranja umjesto na tradiciji i religiji postavila je temelje za ideje prosvjetiteljstva poput demokracije i jednakosti.

Baconov san rastuće civilizacije san je vječnog ekonomskog rasta i široke eksploatacije prirode kao cilj za sebe.

Ipak, nisu se svi složili s Baconovim idejama. U Baconovom svijetu, priroda nema prava. Naprotiv, bog je čovjeku dao prirodu kako bi ju eksploatirao. Max Weber, otac sociologije, napomenuo je kako se u ranom 20. stoljeću uzdigao novi socijalni poredak kao posljedica Baconovih ideja (široko poznat kao moderna) koji je bio baziran na rasčaravanju svijeta i prirode. U prošlosti je priroda bila nešto čarobno s čime su se svi osjećali povezanima te se smatrali dijelom nje. Kad se sve prouči na znanstveni način, percepcija čarobnosti prirode nestaje. Umjesto šetnje šumom i viđenja očaravajuće ljepote, prolazimo kroz istu šumu i vidimo niz bioloških procesa, ili čak niz prirodnih resursa za ekstrakciju. Filozofi poput Martina Heideggera i Theodora Adorna bojali su se da će nas proces moderne udaljiti od prirode i onemogućiti nam da vidimo njenu stvarnu vrijednost.

Na ovaj način, modernističko razmišljanje je temelj za potrošačko društvo. Baconov san rastuće civilizacije je san vječnog ekonomskog rasta i široke eksploatacije prirode kao cilj za sebe. Veća kontrola prirode jednaka je većoj civilizaciji. Povežite ovo s rastućim individualizmom, još jednom posljedicom moderne, i rezultat je egocentrično društvo gdje je jedina svrha prirode ispunjenje želja potrošača.

Moderna u zelenoj misli

Može se spomenuti i mnoge druge kritičare modernosti. Za svrhe ovog članka važno je napomenuti da se duboki ekolozi slažu oko toga da nas je moderna odvojila od prirode. Oni vjeruju da socijalno i ekološki održivo društvo ne može biti stvoreno u kontekstu u kojem ideali moderne toliko jasno dominiraju. Perspektive o moderni imaju dalekosežne posljedice kad se govori o preferencijama oko zelenih javnih politika koje se preferiraju.

Na primjer, eko-modernist će možda vidjeti genetski modificirane organizme kao pozitivan razvoj. Stvaranje usjeva koji zahtijevaju manje vode i manje pesticida mogu biti dobri za okoliš, mogli bi reći. Kad se priroda ukroti, i priroda i čovječanstvo su pobjednici. Duboki ekolog je s druge strane zabrinut utjecajima GMO-a na bioraznolikost te je fundamentalno skeptičan oko etičnosti stvaranja neprirodnih biljaka. Priroda ne bi trebala postojati samo za pogodovanje ljudskoj rasi.

Još jedan primjer je način na koji se životinje vrednuju. Eko-modernisti često obeshrabruju izjedanje mesa s razlogom pridavanja prava životinjama. Eko-modernisti pridaju vrijednost svakoj individualnoj životinji, odnosno pridaju im individualna prava. Za dubokog ekologa je manje vjerojatno da se usprotivi konzumaciji mesa pod svim uvjetima, s obzirom na to da izjedanje životinjskog mesa može formirati dio prirodnog ciklusa. Ipak, duboki ekolog je puno više zabrinut oko bioraznolikosti. Vrijednost životinje ne dolazi od njene individualnosti, već od njenog mjesta u većem ekosustavu.

Napokon, valja napomenuti i rascjep između grada i sela. Eko-modernist u prosjeku preferira grad. Grad ima potencijal učinkovito gospodariti resursima, s javnim prijevozom i energetski učinkovitim stanovima. Anonimnost grada omogućuje individualnu slobodu i raznolikost. Duboki ekolog u prosjeku preferira selo jer je bliže prirodi, ali i jer omogućuje blizinu susjedima, zamjenjujući anonimnost grada sa zajednicom i lokalnom demokracijom.

U zelenom pokretu moramo pronaći ravnotežu između ovih različitih struja misli. Kako bismo u tome uspjeli, prije svega moramo razumjeti jedni druge, a prvi korak u tome jest razumijevanje naših raznolikih pogleda na prirodu i modernost.

Preveo Luka Gudek

More by Anders Schröder

Cookies on our website allow us to deliver better content by enhancing our understanding of what pages are visited. Data from cookies is stored anonymously and only shared with analytics partners in an anonymised form.

Find out more about our use of cookies in our privacy policy.