Široke progresivne koalicije su 2019. godine došle na vlast u nordijskim zemljama. Zeleni su se u Švedskoj i Finskoj pridružili socijaldemokratama, socijalistima i centristima kako bi preuzeli državnu funkciju. Politički sistemi zasnovani na saradnji iziskuju kompromis, ali određivanje s kim i kad sklopiti savez, uvek poteže kritička pitanja identiteta, taktike i strategije. Simon Otjes je sa svoje dve koleginice politikološkinje razmatrao put Zelenih ka vladi u Finskoj i Švedskoj i objasnili su šta bi iz toga mogle da nauče stranke koje dolaze na vlast.

Simon Otjes: I švedska i finska Zelena stranka su u vladi kao deo progresivnih koalicija. Ali uprkos sličnoj trenutnoj situaciji, Finska i Švedska imaju veoma različite političke sisteme. Kako se ove stranke uklapaju u njihovu širu političku pozadinu?

Jeni Karimaki: Istorija finskih Zelenih je u skladu sa istorijom ostalih Zelenih stranaka. Tokom devedesetih je stranka stabilizovala svoj položaj u finskoj politici i postala redovan član stranačkog sistema. Oni su 1995. godine postali prva Zelena stranka u vladi. Shvatili su kako je to biti u vladi i šta znači prihvatiti da vladanje zahteva kompromise. Od tada su finski Zeleni bili u koaliciji sa levičarskim strankama poput Socijaldemokratske stranke Finske (Social Democratic Party of Finland) i sada Saveza levice (Left Alliance), ali su sarađivali i sa umerenom desnicom. Finski Zeleni su sada dugogodišnja stranka u vladi koja je navikla na vlast.

Sana Salo: Švedski Zeleni su tradicionalnija Zelena stranka, u smislu da su ostali više po strani. Ovo se često pripisuje ideološkoj nefleksibilnosti. Švedska politika je podeljena na blokove levice i desnice, a Zeleni su deo levičarskog bloka. Dok je finska politika pragmatičnija, u Švedskoj je ona više ideološka.

Delujući kao manjinski deo levičarskog bloka, stranci je bilo teško da unapredi sopstveni program. Imajući to u vidu švedski Zeleni su, u odnosu na svoju veličinu, bili prilično uticajni u imigracionoj politici, jer su vlade zavisile od njihove podrške. Dugo su Zeleni usmeravali imigracionu politiku u liberalnijem pravcu, ali se ovo poslednjih godina promenilo.

Da li je glavna razlika između finskog i švedskog sistema jaka blokovska politika u Švedskoj, naspram pragmatičnije, ali haotične politike u Finskoj?

Jeni Karimaki: Finska ima dugu i jaku tradiciju pravljenja pragmatične, fleksibilne koalicije. Ove strukturne razlike su imale značajan uticaj i na to kako se stranke ponašaju u okviru svojih stranačko-političkih sistema.

Zeleni ekonomski program se sastoji od elemenata i levice i desnice, a ostajanje izvan ili ispred tradicionalnog socioekonomskog rascepa je sastavni deo reputacije Zelenih.

Sana Salo: Finski sistem možda izgleda haotično, ali je samo više fleksibilniji. Takođe, odražava činjenicu da ne postoji razlog sam po sebi da bi se mislilo da su Zelene stranke levičarske. S obzirom na to da sam radila u finskoj Zelenoj stranci krajem 2000-ih, ne bih rekla da je to levičarska stranka. Kad se radi o socioekonomskim pitanjima i zakonu i redu, neke ličnosti u stranci su bile više na strani desnice, naravno ne krajnje desnice, ali umerene. Pomalo je iznenađujuće što se u evropskom kontekstu Zeleni smatraju levicom.

Kako se Zeleni u Švedskoj i Finskoj razlikuju od ostalih stranaka u tim sistemima?

Jeni Karimaki: Finski Zeleni su se uvek opirali tome da se pozicioniraju na tradicionalnom levica-desnica kontinuumu. Zeleni su trenutno u široj levičarskoj vladi, ali su na opštinskom nivou često sarađivali sa umereno desničarskom Strankom nacionalne koalicije (National Coalition Party). Zeleni ekonomski program se sastoji od elemenata i levice i desnice, a ostajanje izvan ili ispred tradicionalnog socio-ekonomskog rascepa je sastavni deo reputacije Zelenih.

Najveća razlika između Zelenih i levičarskih stranaka je u tome odakle dolazi njihova podrška. Levičarske stranke su tradicionalno imale podršku radnika, sindikata i fabrika. To je nešto što Zeleni nikad nisu imali, a u neku ruku nikad nisu ni težili da imaju. Umesto toga, podržavaju ih mladi, žene, studenti i ljudi sa fakultetskim obrazovanjem – tradicionalna baza Zelenih stranaka je viđena drugde u Zapadnoj Evropi. Ova razlika je uticala na politike koje su promovisali Zeleni i levičarske stranke. 

Mejnstrim stranke počinju da prepoznaju svoju ulogu u nejednakosti, ogroman nedostatak stambenog prostora i veoma liberalnu imigracionu politiku i kako su ovi trendovi podsticali rast Švedskih demokrata.

Sana Salo: Levičarske stranke i Zeleni, u Švedskoj i Finskoj kao i drugde, razlikuju se u pogledu balansa između rasta i zaposlenosti i spasavanja klime. Bazu podrške socijaldemokrata čini teška industrija i radnička klasa koje bi imale koristi od očuvanja tradicionalnih industrija. Zeleni su u potpunosti za kreativno uništavanje i napredovanje ka zelenom svetu, što bi za ove industrije značilo smrt ili bar znatnu transformaciju. Socijaldemokrate moraju da razmisle o svojoj bazi podrške i ciljevi Zelenih su stoga veoma teški.

Kad smo kod toga, iz mog istraživanja o radikalnoj desnici se vidi da se naša slika o socijaldemokratskoj i levičarskoj stranačkoj osnovi menja. Ne samo da stranke radikalne desnice sve više uzimaju svoje tradicionalne glasače, nego socijaldemokrate sve više mobilišu visokoobrazovane segmente društva. U smislu njihove podrške, Zeleni i radikalna desnica su preslikani, a socijaldemokrate osciliraju između jednih i drugih i njihova politika nudi kombinaciju politika usmerenih ka njihovoj tradicionalnoj podršci i mera koje su više okrenute srednjoj klasi. U ovom smislu, baze podrške Zelenih, socijaldemokrata i levičarskih stranaka se približavaju.

Šta objašnjava pojavu Stranke Finaca (Finns Party) i Švedskih demokrata (Swedish Democrats)? Mogu li se ove desničarske stranke uklopiti u buduće koalicije i ako ne – znači li to da je veliki broj glasača politički isključen?

Sana Salo: Situacija u Švedskoj je neodrživa. Švedske demokrate imaju 25 procenata po anketama, a ustvari su trenutno isključene. ne dajem svoj sud, ali stvarnost je takva da je mejnstrim desnica preduzela korake ka dijalogu sa Švedskim demokratama, a da ne iskusi isti pad u podršci kao prošli put kad je to pokušala.

Sazrelo je razumevanje podrške Švedskim demokratama. Analiza je bila takva da je to isključivo rasistička stranka koja se bavi samo jednim pitanjem i čije su pristalice takođe rasisti. Ovo gledište je objašnjavalo uspeh stranke kroz pojedinačne stavove koje je trebalo ispraviti umesto osnovnih karakteristika švedskog društva. Mejnstrim stranke počinju da prepoznaju svoju ulogu u nejednakosti, ogroman nedostatak stambenog prostora i veoma liberalnu imigracionu politiku i kako su ovi trendovi podsticali rast Švedskih demokrata. Bilo da postanu mejnstrim ili ne, veličina Švedskih demokrata znači da oni utiču na izgradnju koalicionih blokova i politiku.

Jeni Karimaki: Finska politička kultura ima tradiciju ili da marginalizuje protestne pokrete ili da ih natera da preuzmu odgovornost kao deo vladajuće koalicije. Stranka Finaca je 2015. Godine već ušla u vladu pod vođstvom Timoa Soinija (Timo Soini). Ovako funkcioniše finska politika: ako je stranka dovoljno velika i spremna na kompromis, ona ulazi u vladu.

Sad je drugačije sa Jusi Hala-Ahoom (Jussi Halla-Aho) kao predsednikom stranke, jer etnonacionalističke tendencije postaju upadljivije u stranci. Ostale finske stranke će imati mnogo više teškoća da prihvate to ukoliko žele da sarađuju sa Strankom Finaca. Ipak, ako se pogleda istorija, vrlo je verovatno da će Stranka Finaca u budućnosti ući u vladu.

Pod kojim okolnostima su Zelene stranke ušle u vladu ovog puta?

Sana Salo: U Švedskoj je proces formiranja vlade bio traljav i trajao je oko šest meseci. Zeleni svakako nisu bili pobednici na izborima. Švedski Zeleni su pretrpeli ogroman zastoj u junu 2018. godine. Tada je vlada napravila zaokret po pitanju imigracione politike. Mnogo pristalica je bilo nezadovoljno, a stranka se jedva provukla, zamalo ispadajući iz parlamenta. Zanimljivo je da su ušli u koaliciju sa socijaldemokratama. Kad vam je podrška tako slaba, bilo bi lakše da brzo rastete u opoziciji, nego kao „mlađi” koalicioni partner.

Dosad najveće razlike unutar vlade bile su između Zelenih i Stranke centra (Centre Party) u nivou ambicije u vezi sa ekološkom i klimatskom politikom.

Dve stvari su bile odlučujuće. Prvo – Zeleni nisu bili voljni da sarađuju sa Strankom Centra i liberalima zato što im ne veruju po pitanju zaštite životne sredine, ali saradnja na gradskom nivou u Stokholmu otvorila je put za saradnju sa socijalndemokratama na nacionalnom nivou, koju Stranka Centra prećutno podržava. Drugo – na kraju krajeva, trenutna vlada je švedska verzija velike koalicije da bi se izolovala radikalna desnica. Novi izbori bi verovatno značili da su Švedske demokrate postale najveća stranka.

Jeni Karimaki: Uzimajući u obzir očekivanja i rezultat, bilo je očigledno da će finski Zeleni ući u vladu. Pravo pitanje je bilo koliko će ministarstava imati i kakav će biti program. Savez Levice i socijaldemokrata obično zajedno ulaze u vladu i u opoziciju da bi izbegli preveliku konkurenciju među levičarskim strankama. Ovaj put je bilo jasno da će Zeleni ući u vladu zato što socijaldemokrate, Savez levice i Zeleni imaju istu sociokulturološku politiku u pogledu imigracije i, posebno Zeleni i Savez levice stavljaju snažan naglasak na politiku zaštite životne sredine. Bilo je pomalo iznenađujuće što je Stranka centra odlučila da ostane u vladi, a nije ušla u opoziciju kako bi podigla svoju podršku.

Šta su dve Zelene stranke osigurale u programima vlade?

Jeni Karimaki: Program vlade ima najjasniji Zeleni pečat od svih vlada u Finskoj ikad. Zeleni su zadovoljni ambicioznim ulaskom u program vlade u vezi sa ekološkim pitanjima i po pitanjima klimatskih promena. Dosad najveće razlike unutar vlade bile su između Zelenih i Stranke centra u nivou ambicije u vezi sa ekološkom i klimatskom politikom. Dugoročno će se Zeleni i, pogotovo, Stranka centra, sukobiti oko ovog pitanja.

Sana Salo: U Švedskoj je ekološki program ambiciozan i nastavlja rad prethodne vlade koja je progurala klimatski zakon i porez na avio-saobraćaj, ali su , kao i u Finskoj, klimatska i ekološka pitanja postala prilično mejnstrim. Zeleni imaju ministarstva za životnu sredinu, stanovanje, jednakost i razvoj. Zeleni su bili veoma aktivni po pitanju ogromnog nedostatka pristupačnog stambenog prostora u Švedskoj. Iako švedski Zeleni imaju više ministara, ukupno pet, finska ministarstva su značajnija, što odražava činjenicu da su finski Zeleni pravi pobednici sa triput većom podrškom od one koju ima njihov švedski ekvivalent.

Dokle god sociokulturološki rascep ostane istaknut, Zelenima u Finskoj će dobro ići kao polarnoj suprotnosti Stranke Finaca.

Jeni Karimaki: Finski Zeleni imaju ministarstvo životne sredine, što jeste tradicionalno mesto Zelenih, ali po prvi put u Finskoj imaju i jedno od najvažnijih ministarstava. Peka Haavisto (Pekka Haavisto), dvostruki ministar i dvostruki predsednik stranke, sada je ministar spoljnih poslova Finske. Marija Ohisalo (Maria Ohisalo), trenutna predsednica stranke, ministarka je unutrašnjih poslova što je još jedno novo ministarstvo za Zelene. Raspolaganje značajnijim pozicijama svedoči o snažnoj podršci i kredibilitetu, ali je potencijalna mana to što, kako problemi dolaze pred vas, morate da se bavite i onima koji u suštini nisu “zeleni”. Ministar unutrašnjih poslova može da promoviše liberalni stav o imigraciji i da naglasi sveobuhvatnu bezbednost (poput suočavanja sa siromaštvom kao sredstva za povećanje bezbednosti), ali će morati i da nadgleda složena pitanja koja možda, politički govoreći, ne izgledaju dobro.

Kako programi povezuju životnu sredinu i društvenu politiku da bi prevazišli napetosti među njima?

Jeni Karimaki: Ulaganje u pogone za seču drveća u centralnoj i severnoj Finskoj je već bilo izvor sukoba u vladi. Novi projekti seče bi doneli radna mesta područjima u kojima postoji preka potreba za zaposlenjem, ali u ekološkom smislu finske šume možda neće moći da podnesu razmere potrebne seče. Seča velikog broja drveća bi potkopala finske ambicije za ugljeničnu neutralnost. Ovo pitanje tek treba da bude rešeno, kako u vladi, tako i u okviru javne rasprave.

Sana Salo: Uopšteni okvir programa u Švedskoj je bio da se na društveno pravičan način dostignu ekološki ciljevi, ali je teško precizno odrediti realan primer kako se ti ciljevi mogu sastaviti. Zelena revolucija se, međutim, prilično uspešno udružila sa preduzetništvom i to je igralo ulogu mosta između Zelenih, Stranke Centra i liberala.

Kako vidite izglede finskih Zelenih i postoje li neke pouke za Zelene stranke drugde?

Jeni Karimaki: Dokle god sociokulturološki rascep ostane istaknut, Zelenima u Finskoj će dobro ići kao polarnoj suprotnosti Stranke Finaca. Dokle god su pitanja poput imigracije, klimatskih promena, jednakosti i Evropske unije politički važna, Zeleni imaju priliku da ostanu jaki i mogu da postanu još veći. Na kulturno-liberalnoj strani finskog političkog spektra, oni su prepoznatljivi i jaki u poređenju sa tradicionalnim strankama koje su interno podeljene u pogledu sociokulturoloških pitanja. Odsustvo liberalne stranke u Finskoj dalo je Zelenima prostor da ponude drugačiju ideološku perspektivu. Finska tradicija kompromisa je takođe koristila Zelenima i učinila ih prilagodljivijima, ali ovo je strukturna odlika finske politike, nije nešto što je do same stranke.

Sana Salo: U Finskoj počinje da se pojavljuje slična retorika blokova kao u Švedskoj. Koncept „zelene levice” je sve češći. Finski Zeleni nikad nisu prirodno bili deo levičarskog bloka, ali saradnja sa socijaldemokratama i Savezom Levice bi mogla da osnaži ovaj utisak. Pridruživanje levičarskom bloku možda nije dobra vest za finske Zelene, jer su im ideološka fleksibilnost, prepoznatljiv profil i saradnja sa različitim koalicionim partnerima dosad dobro služili.

Ovaj intervju je deo našeg poslednjeg izdanja, „Živ svet: Zelena politika u Evropi i šire” (A World Alive: Green Politics in Europe and Beyond).

A World Alive: Green Politics in Europe and Beyond
A World Alive: Green Politics in Europe and Beyond

This edition explores the different worlds of green politics today. From concepts such as ecofeminism and the Green New Deal to questions of narrative and institutional change, it maps the forces, strategies, and ideas that will power political ecology, across Europe as around the world.

Order your copy