Motorna pila postala je omiljena metafora zapadnjačke međunarodne reakcionarne elite sklone poricanju. Međutim, što bi se dogodilo da ovaj mehanički alat doživi tehnološki skok i da nad njime kontrolu preuzme umjetna inteligencija (UI)? U nesigurnom i nestabilnom svijetu u kojem Donald Trump, Javier Milei ili Viktor Orbán svoje neliberalne i klimatski skeptične motorne pile praktički udružuju s „tech bro” oligarsima iz Silicijske doline, ovo je pitanje ključno za budućnost naših demokracija i našeg planeta.

Pritom pitanje nije novo. Nove informacijske tehnologije za Homo sapiensa uvijek su tijekom povijesti predstavljale složene izazove. Primjerice, jesu li izumi radija i televizije donijeli demokratski i društveni napredak? Ispostavilo se da su korišteni i u demokratske i totalitarne svrhe. Na primjer, postaja Radio Londres emitirala je za vrijeme francuskog otpora njemačkoj okupaciji u Drugom svjetskom ratu, dok s druge strane imamo nacističke propagandne filmove Lenija Riefenstahla. Kao što nas Yuval Noah Harari s pravom podsjeća, „Informacije nisu istina. Njihov je glavni zadatak povezivanje, a ne predstavljanje, a informacijske su mreže tijekom povijesti često kao prioritet postavljale red umjesto istine. (…) Ironično, više informacija ponekad može rezultirati i većim lovom na vještice.”¹ Nije da niste bili upozoreni.

Naravno, brzina razvoja novih i uskoro ne tako novih tehnologija (računala, internet, pametni telefoni, društvene mreže itd.) rasla je nakon Drugog svjetskog rata sve vrtoglavije i eksponencijalne. Slučajno ili ne, ovo se također podudaralo s jednom drugom katastrofom koju je prouzročio čovjek: ekološkom krizom. Spomenute tehnologije donijele su planetu i korist i štetu – premda je ovo drugo nedvojbeno bilo izraženije. Pitanje je hoće li UI, kao najrazvikanija tehnološka inovacija u posljednjih nekoliko godina, predstavljati Sveti Gral održivosti ili će, pak, poput umjetne pile odrezati posljednju granu na kojoj sjedi ljudska vrsta? Čak ni sam UI ne može pružiti odgovor na ovo pitanje. Isprobajte ga i vidjet ćete. Spojler: kognitivna disonanca je zajamčena.

U ovoj fazi priče nižu se zlatne tehnološke groznice jedna za drugom, te svi dobro dobro znamo da su moderne informacijske tehnologije istovremeno izvor i novih rješenja i problema. UI u ovu jednadžbu uvodi dodatni ključni faktor, budući da je na sebi svojstven način sposoban učiti i razmišljati – i to astronomskom brzinom.  Suočen sa spomenutim izazovima koji s jedne strane ostavljaju dojam déjà vua, a s druge su strane puni nepoznanica, na koji način UI djeluje u kontekstu prava i ekologije? I najvažnije, kakav je javni i kolektivni odgovor potreban kako bi se potencijal UI-ja iskoristio na najbolji način i kako ne bi postao oružje modernog lova na vještice ili ekološka bomba?

Veliki brat ponovno napada

Umjetna inteligencija ponovno pokreće raspravu o odnosu tehnologije i temeljnih prava. Zbog svog potencijala UI je mač s dvije oštrice, baš kao što su televizija i kino postali oružja masovne propagande ili kao što društvene mreže mogu biti izvori značajnih dezinformacija u 21. stoljeću.² U sve turbulentnijem svijetu ispunjenom autoritativnim i reakcionarnim tendencijama, kakvu ulogu UI može imati i kome će služiti?

Brojna tijela javne vlasti na sav glas tvrde da pravilno upotrijebljen UI može služiti kao sustav koji će doprinijeti sigurnosti građana. Iako to u određenim slučajevima može važiti, prepoznavanje lica i biometrijski nadzor na javnim i privatnim mjestima³ također utiru put ozbiljnom ograničavanju temeljnih prava poput slobode izražavanja i informiranja, prava na prosvjede ili prava na privatnost. I to se ne odnosi samo na budućnosti, nego se događa već danas. U Argentini je, dva dana prije velikih prosvjeda 2023. godine i služeći se sloganom protiv piketiranja koji glasi „tko blokira ulice neće biti plaćen”, vlada motorne pile predsjednika Mileija prijetila upotrebom tehnologije prepoznavanja lica kako bi identificirala prosvjednike i ukinula im socijalne naknade. Prijetnja je bila učinkovita. Zbog upozorenja je na ulice izašlo malo ljudi i pravo na prosvjed de facto je uskraćeno. U Rusiji su, pak, uhitili osobe koje su otišle na pogreb vođe opozicije Alekseja Navaljnog, preminulog u zatvoru pod režimom Vladimira Putina, nakon što ih je identificirao program za prepoznavanje lica koji je analizirao slike sa sigurnosnih kamera i društvenih mreža. Veliki brat ponovno napada.

„Sve dok umjetna inteligencija ne bude na odgovarajući način regulirana ili podvrgnuta kontroli, nećemo svi biti jednaki pred licem ‘Big Bro Techa.’ ”

To, međutim, nije ono najgore. Kao da smo se već zatekli u epizodi Black Mirrora, UI na vrlo opipljiv način može doprinijeti takozvanom društvenom vrednovanju građana. Ove alatke omogućuju procjenjivanje ljudskog ponašanja na temelju prikupljenih osobnih podataka te se zatim osobna prava, socijalne naknade ili pristup javnim službama dovode u vezu s  ocjenama pojedinaca. Posljedice po svakodnevni život mogle bi biti goleme: ograničena privatnost, veća društvena diskriminacija, nadzor javne i privatne sfere, negativan učinak na mentalno zdravlje itd. Zvuči nemoguće? Kina već ispituje svoj sustav društvenog vrednovanja građana i stoga je na spektakularni dolazak DeepSeeka potrebno gledati s oprezom. Osim što ovaj kineski model UI-ja očito primjenjuje cenzuru (postavite mu na primjer pitanje o Tiananmenu ili Tajvanu), Peking je već pokazao da mu nije strano koristiti tehnološku moć kao oružje za nadzor, kontrolu i prisilu, kako doma, tako i u inozemstvu. Pazite, nije zlato sve što sja.

Ipak ne smijemo biti licemjerni. U Sjedinjenim Američkim Državama, odnosno zemlji “broligarhije”,⁴ polazni cilj pojedinih primjena UI-ja poboljšati je učinkovitost javnih službi (što je možda i postignuto), međutim istraživanja pokazuju da algoritmi također mogu imati diskriminirajući učinak prema siromašnim skupinama i radničkoj klasi. Nadalje, vlasti u Amsterdamu koristile su algoritam kako bi klasificirale mlade iz siromašnih četvrti prema vjerojatnosti da će postati delinkventi. Kao što je naglasilo 100 europskih NVO-a, UI na svom trenutačnom stupnju razvoja doprinosi klasnoj, spolnoj i rasnoj diskriminaciji. Sve dok umjetnu inteligenciju propisno ne reguliramo i ne podvrgnemo nadzoru, nećemo svi biti jednaki pred licem „Big Bro Techa.”

Ne smijemo također zaboraviti da prava nisu samo građanska, nego i društvena i gospodarska kategorija. Uzevši ovo u obzir, potrebno je zapitati se koji je učinak UI-ja na temeljna ustavna prava poput prava na rad?⁵ Dok ulazak UI-ja u svijet rada zasad možemo usporediti (odnosno, barem nas u to uvjeravaju) s ulijetanjem Formule 1 u zonu ograničenja brzine od 30 km/h, stvarni bi poremećaj mogao biti manji. U Španjolskoj, primjerice, izvješće o ovoj problematici ne govori o velikoj revoluciji rada, već prije o diferenciranim i suptilnijim promjenama koje ovise o sektoru u kojem se UI koristi.⁶ Na globalnoj razini, Međunarodna organizacija rada predviđa komplementarnost između postojećih poslova i UI-ja, što naznačuje promjene intenziteta rada i autonomije, uz veći rizik za žene.⁷ Slično tome, rasprava o UI-ju u okviru rada trebala bi prije svega biti kvalitativna i usmjerena na ciljeve. Hoće li UI osnažiti radnike ili pridonijeti urušavanju njihovih prava? Hoće li donijeti veću jednakost između muškaraca i žena na radnom mjestu ili će produbiti razliku među spolovima? Hoće li nam umjetna inteligencija pomoći da se riješimo besmislenih poslova ili će ih učiniti još besmislenijima? I konačno, hoće li dati vjetar u leđa zelenim sektorima ili će koristiti onima koji su neodrživi?

Ekološka cijena UI-ja

Nije tajna da UI troši astronomske količine prirodnih resursa. Ovo ne tvrde samo luditi (protivnici tehnologije) ili poludjeli ekolozi, već i Sam Altman, glavni izvršni direktor OpenAI-ja i vjerojatno najprepoznatljivije lice umjetne inteligencije. Priznajući da bi se UI mogao suočiti s energetskom krizom, na forumu u Davosu 2024. godine rekao je da „je nemoguće postići ciljeve bez drastičnih promjena.” Međutim, dok sam UI guru priznaje očito, industrija ne pušta gotovo nikakve podatke o tome u javnost. Pa ipak, bilo zbog svojih podatkovnih centara, procesa učenja ili za svakodnevnu upotrebu, UI-ju su s jedne strane potrebne goleme količine električne energije, vode i minerala, dok s druge strane također ispušta velike količine CO2.

Kao prvo, procjenjuje se da bi se potražnja za električnom energijom povezana s UI-jem, a koju stvara Big Tech, mogla udvostručiti do 2030. godine. 2027. godine generativni UI mogao bi trošiti jednako struje kao i Španjolska u 2022. godini!⁸ Sporno je to što je porast ove potražnje brži od razvoja obnovljivih energija, što nas vodi do dva glavna problema. S jedne strane, kako ćemo proizvesti toliko električne energije? Dok Trump 2.0 računa s prljavom energijom poput ugljena, nafte ili plina te nas time vodi ususret najgorem klimatskom scenariju, Altmanov OpenAI i druge velike multinacionalne UI kompanije poput Microsofta ili AWS-a pouzdaju se u nadopunjavanje obnovljivih izvora nuklearnom energijom. I pritom se čak ne radi o nuklearnoj fiziji, već o fuziji koja trenutačno predstavlja tek daleki san.

Dakle, povjerenje u UI-jev potencijal očuvanja klime vodi nas do drugog problema. Ako je opskrba obnovljivom električnom energijom nedostatna s obzirom na svjetsku potražnju, tko bi onda imao pristup proizvedenoj zelenoj električnoj energiji? U svijetu u kojem je nemoguće istovremeno sve imati (neograničenu energiju i stabilnu klimu u okvirima Pariškog sporazuma), bili bismo primorani birati između dopisivanja s jezičnim modelom, vožnje električnog automobila i korištenja kućne rasvjete. Alternativa bi bila da samo dio populacije ima pristup ovim službama, koje bi jednog dana mogle postati luksuz za drugi dio populacije. Još jednom, ekologija i pravda dvije su strane iste medalje.

„U odnosu na Tech Bros predvođene Elonom Muskom i kineski UI sektor, Bruxelles ima priliku stvari raditi drukčije,”

Osim toga, UI troši puno vode. Čak i konzervativni modeli procjenjuju da bi potrošnja slatke vode u podatkovnim centrima u SAD-u 2028. godine mogla biti četiri puta veća nego u 2023. Na svakih deset upita koje zadate modelu ChatGPT-3 potroši se 500 mililitara vode. Pomnožite ovo s milijardama upita dnevno i dobit ćete jasniju sliku o ukupno potrebnom volumenu – riječ je o takozvanom učinku bumeranga. Osim toga, poput brojnih drugih nedavno razvijenih novih tehnologija, i UI zahtijeva brojne minerale (bakar, litij, kobalt itd.), što bi moglo dovesti do snažnije konkurencije za ovim materijalima među UI-jem, električnim automobilima i obnovljivom energijom – koji svi imaju veliku potrebu za sirovinama i rijetkim zemnim metalima – te bi mogao porasti rizik od socio-ekonomskih sukoba kao što su sporovi oko otvaranja novih rudnika u Europi. Tehnologija nije bezazlena; njezin razvoj ima svoju ekološku i demokratsku cijenu.

Posljednje, ali ne manje važno, UI ni u kojem slučaju nije ugljično neutralan. Koristite li najnoviji model ChatGPT-ja za kraći razgovor, proizveli ste oko 0,27 kilograma CO2. Obavite li tijekom godine dana 10 ovakvih razgovora dnevno, riječ je o gotovo jednoj toni emisija CO2. To odgovara polovici emisija koje bi 2050. godine pojedinac smio proizvesti prema uvjetima Pariškog sporazuma. Međutim, u svjetlu onog što se događa u Kini, ova neumjerena potrošnja energije ne čini se sasvim neizbježna. Iako se činilo da na polju UI-ja učinkovit može biti jedino SAD-ov Big Tech iz koji troši goleme resurse, kineski DeepSeek postiže slične rezultate koristeći puno manje čipova. S obzirom na prve informacije njegovih tvoraca, ovaj jezični model troši10 do 40 puta manje energije nego njegovi veći suparnici. Iako je ova izvješća potrebno uzeti s određenom rezervom dok ne budu dostupni transparentniji i točniji podaci o kineskom UI-ju, ovaj relativno Little Tech već je razotkrio nezasitnost UI-ja iz Silicijske doline i poziva ga na dijetu.

Međutim, izvan okvira tehnološkog i geopolitičkog suparništva između SAD-a i Kine, oboma se postavlja pitanje vrijedno milijun dolara: može li UI kompenzirati ekološki otisak koji sam uzrokuje i čak prevagnuti u smjeru održivosti? U to vjeruje Bill Gates.⁹ Istina je da postoje obećavajuće primjene u smislu ekološke tranzicije, poput učinkovitijih energetskih mreža, snažnijeg klimatskog modeliranja ili bržih znanstvenih istraživanja.¹⁰ No pazite, to isto tvrdilo se za visokotehnološku digitalnu revoluciju prije 30 godina. Unatoč početnim obećanjima iz dalekih 1990-ih i korisnih primjena u svrhu poboljšanja učinkovitosti, internetski sektor danas proizvodi jednako emisija CO2 kao i zračni promet,¹¹ a svjetski ekološki otisak od tada je u stalnom porastu. Ne zaboravite također da na području UI-ja ne djeluje samo tim zelenog plana. Baš kao u slučaju prethodne digitalne revolucije, tajkuni u sferi fosilne energije također koriste UI kako bi ubrzali istraživanje i crpljenje ugljikovodika.¹² Bez obzira na to kako gorući problem predstavlja klimatska kriza, očito je da oni ne namjeravaju izgubiti. Vjerujemo li dakle u Gatesa?

Big High Tech vs Little Low Tech

S obzirom na rizike i potencijale, kao i s obzirom na njegov neizbježan razvoj, što nam je dakle činiti s UI-jem? Prije svega, prisjetimo se opet osnova. Kao što Climate Change AI ispravno tvrdi, UI ne predstavlja čarobnu formulu. On je prije dodatni alat koji treba štedljivo koristiti onda kada donosi dodanu vrijednost za okoliš i društvo. Osim toga, UI će biti koristan samo ako se primjenjuje u svrhu doprinošenja ekološkoj i pravednoj tranziciji.

S tim ciljem potrebno je propisati korištenje UI-ja.¹³ To je ono što je, primjerice, Europska unija već napravila na pionirski način, uglavnom po pitanju temeljnih prava. Uz hvalevrijednu spremnost kreirati sigurnosni i etički okvir, EU je 2024. godine donio zakon kojim se zabranjuje društveno vrednovanje građana, prepoznavanje emocija na radnom mjestu i u školama, prediktivne policijske prakse, manipuliranje ljudskim ponašanjem, iskorištavanje ljudskih slabosti i primjenu pojedinih sustava za biometrijsku kategorizaciju (zakonodavstvo, međutim, dopušta upotrebu biometrijskog prepoznavanja u policijske svrhe).¹⁴ Osim toga, za svaku primjenu koja se smatra visokorizičnom,¹⁵ nadležne agencije i tvrtke morat će provesti procjenu i ublažavanje rizika, voditi evidenciju o upotrebi, osigurati transparentnost i ljudski nadzor. Ako se utvrdi da su pogriješili, ovim akterima prijete milijune kazne. EU je pročitao Hobbesa i Orwella i štiti se od modernog Levijatana.

Nadalje, premda Europska unija često predvodi u zakonodavnim pitanjima, je li spremna na borbu protiv SAD-a i Kine na polju tehnoloških inovacija? U sadašnjem kontekstu, u kojem SAD stvara UI, Kina ga kopira, a EU propisuje, Europa mora odmah uspostaviti sve moguće alate kako bi nadrasla ulogu pukog globalnog zakonodavca i osigurala vlastitu tehnološku suverenost. U odnosu na Tech Bros predvođene Elonom Muskom i kineski UI sektor, Bruxelles ima priliku stvari raditi drukčije, kombinirajući javni impuls i suradnju između javnog i privatnog sektora sa zaštitom temeljnih prava, manjom potrebom za novčanim i prirodnim resursima te vlastitom tehnologijom u službi ljudi i planeta.

S tim ciljem EU mora ispuniti nekoliko jasnih kriterija. Prije svega, osim održavanja visokih standarda u području građanskih prava, ključno je poduprijeti transparentnost UI-ja. Tu se također misli na upućenosti u podatke korištene za obučavanje sustava, odnosno na razumijevanje načina na koji dani model razmišlja i vrijednosti na kojima se temelji. Alat umjetne inteligencije obučen u skladu s Budinim načelima nije jednak onome razvijenom u skladu s doktrinama Ku-Klux-Klana, niti će njegovi odgovori biti jednaki. Ideološka i kulturna pristranost inicijalnog obučavanja ima svoju težinu. U tom su kontekstu podučavanje mladih naraštaja kritičkom razmišljanju od rane dobi i neprekidno obučavanje radnika potrebni za informiranu, odgovornu i etičnu upotrebu tehnologije kako općenito, tako i što se tiče UI-ja.

Kao drugo, s obzirom na disruptivni potencijal UI-ja, za njegov daljnji razvoj nužno je ponuditi open source kao temeljni model, za razliku od zatvorenog i neprovidnog alata u rukama Silicijske doline koja izmiče kontroli. Baš kao što je World Wide Web ugledao svjetlo dana zahvaljujući javnim sredstvima brojnih europskih zemalja, a potom je 1993. godine postao javno dostupan, tako bi i univerzalan, javni i otvoren UI značio jasno zalaganje za demokratsku, inovativnu i suradničku tehnologiju.¹⁶ Zapravo bi bio prvak u modelu u kojem bi i svjetska zajednica i Little Tech – a ne samo Big Tech – mogli pružiti svoj doprinos te od napretka na tom području stjecati društvenu i gospodarsku korist.

Kao treće, glavna varijabla jednadžbe mora biti utjecaj UI-ja na okoliš. Kako nas podsjeća stručnjakinja za UI Sasha Luccioni, pojedine primjene UI-ja ne uklapaju se u ekološki održiv i za okoliš pravedan svijet: za običan izračun trebali bi nam dostajati olovka ili kalkulator, a ne UI. Drugim riječima, korištenje UI-ja za izradu popisa za kupovinu, upit o vremenskoj prognozi ili traženje savjeta kako se sutra odjenuti, slično je kao da se Ferrarijem vozimo po kruh. Posjedovati Ferrari nije preporučljivo sa stajališta društvene i okolišne pravednosti, ali korištenje njegove snage kako bismo se odvezli 500 metara od kuće do pekare još je gore.

Na taj način i u skladu s modelom koji je predstavilo Francusko udruženje za normiranje, cilj je razviti takozvani „frugalni UI”. Ovdje je riječ o asketskom i ležernom UI-ju koji se koristi samo ako na dokaziv način može dovesti do stvarne ekološke i društvene promjene u odnosu na druga sredstva koja troše manje energije, i to samo ako je njegova primjena uvijek u skladu s ograničenim resursima planeta. Zapravo, baš kao što je UI zakonski uređen tako da poštuje temeljna prava, trebalo bi biti posve moguće vrednovati njegovu primjenu s obzirom na ekološki otisak.
 Ovisno o tome smatra li se njegov utjecaj na okoliš „neprihvatljivim”, „visokim” ili „ograničenim”, UI bi shodno tome trebalo zamijeniti drugim alatom koji je manje utemeljen na tehnologiji i pruža sličnu uslugu po nižoj ekološkoj cijeni. Osim toga, UI-jem bi se upravljalo u skladu s javnim kriterijima i pravednom raspodjelom kod korištenja u svrhe čiji je ekološki otisak visok, ali koje ispunjavaju važnu društvenu potrebu (zdravstvo, obrazovanje itd.). Nadalje, ako je utjecaj na okoliš minimalan, takva bi tehnologija trebala biti dostupna bez ograničenja. Ekološka i pravedna tranzicija ne rješavaju se Ferrarijima, nego biciklima i visokokvalitetnim javnim prijevozom.

Suočen s izazovima temeljnih prava i održivosti, UI predstavlja, baš kao svaka dosadašnja ili trenutačna tehnologija, mač s dvije oštrice. Poput rimske glave Janusa s dva lica, UI može promicati društvenu i okolišu pravednost ili je pak može podrivati. Dosad su teorijom, narativom i praksom UI-ja dominirala najveća visokotehnološka poduzeća. Omogućimo stoga malim i niskotehnološkim poduzećima da preokrenu situaciju i time izvedu UI na zelenu i pravednu stranu povijesti.

Translated by Klara Pedišić / Prevela Klara Pedišić.

---

1. Yuval Noah Harari (2024), Nexus. A Brief History of Information Networks from the Stone Age to IA, Fern Press, str. 400. ↩︎ (u hrvatskom prijevodu: Neksus. Kratka povijest informacijskih mreža od kamenog doba do umjetne inteligencije. Fokus komunikacije d.o.o., str. 415.) ↩︎
2. Vidi slučaj razornih poplava u Valenciji 2024. godine ↩︎
3. Riječ je o biometrijskoj identifikaciji (određivanje identiteta osobe na temelju njezina lica, glasa ili otiska prstiju), prepoznavanju emocija (tumačenje ljudskih emocija poput izraza lica ili jezika) ili biometrijskoj kategorizaciji (razvrstavanje pojedinaca na temelju njihovih biometrijskih podataka prema spolu, dobi, etnicitetu ili spolnoj i političkoj orijentaciji itd.).  ↩︎
4. Neologizam nastao kombinacijom riječi „brother” i „oligarhija”. ↩︎
5. Većina država članica EU-a priznaje „pravo na rad” kao ustavno (npr. članak 35. Španjolskog ustava), dok Povelja Europske unije o temeljnim pravima propisuje u članku 31.1. da „svaki radnik ima pravo na radne uvjete kojima se čuvaju njegovo zdravlje, sigurnost i dostojanstvo”. ↩︎
6. Najviše će biti pogođeni poslovi povezani s trgovinom, hotelijerstvom i prometom; oni u poljoprivrednoj, rudarskoj i građevinskoj industriji bit će najmanje pogođeni, dok će novi profili rada nastati u sektorima tehnologije, programiranja i telekomunikacija.  ↩︎
7. Razlog tome je prekomjerna zastupljenost žena u administrativnim poslovima, odnosno sektoru koji će biti snažno pogođen automatizacijom putem UI-ja. ↩︎
8. A ako govorimo samo o podatkovnim centrima, ovi „oblaci” (bilo što nematerijalno), koji već danas koriste 1% svjetske električne energije, mogli bi trošiti i do 3,5% u 2035. godini.. ↩︎
9. Iako priznaje da bi UI mogao udvostručiti svoje emisije do 2030. i da su Microsoftove emisije porasle za 30% između 2020. i 2024. ↩︎
10. Primjerice, kako bi se pronašle nove kombinacije sirovina koje električnim baterijama omogućuju manju ovisnost o rijetkim sirovinama. ↩︎
11. Jednako kao što podatkovni centri UI-ja čine danas. ↩︎
12. I ne samo to: UI je postao nužan saveznik vojski i vojne industrije. ↩︎
13. EU zabranjuje primjene koje su „neprihvatljive” s obzirom na temeljna prava građana, nameće više ili manje prisilne regulatorne zahtjeve, ovisno o tome smatra li se rizik „visokim” ili „ograničenim”, dok primjene koje predstavljaju „minimalni” rizik podliježu znatno blažoj regulaciji. ↩︎
14. Poput onih koje se temelje na osjetljivim značajkama, kao i neselektivne fotografije lica s interneta ili video zapisi s nadzornih kamera s ciljem stvaranja podatkovnih baza za prepoznavanje lica. ↩︎
15. Temeljne javne i privatne službe poput zdravstva, prava, bankarstva i obrazovanja, te demokratski i izborni procesi, sigurnosne snage i migracija. ↩︎
16.  ↩︎
    Već postoji open source UI poput HuggingFacea, Jana ili GTP4All-a. Iako je potrebno vidjeti u kojoj je mjeri transparentan, ovaj pristup očito koristi i DeepSeek.  ↩︎