The European Venue for Green Ideas
Follow us on
Politics

USPON I PAD ORAH-A

ORaH je prva zelena stranka u Hrvatskoj koja je u roku od samo pola godina uspjela postići popularnost od 17 % u 2014. godini, da bi već u 2016. Godini nakon parlamentarnih izbora ostvarila streloviti pad na 0,6 % i gotovo u potpunosti nestala sa političke scene. Stranka koju je u početku veliki dio biračkog tijela percipirao kao obećavajuću opciju, postala je jednom od mnogobrojnih stranaka na političkoj karti Hrvatske sa minimalnom perspektivom povratka na raniju popularnost.

Politički kontekst i uspon ORaH-a

Krajem studenog 2013. u Novinarskom domu u Zagrebu osnovana je nova stranka u Hrvatskoj pod nazivom Održivi razvoj Hrvatske (ORaH). Na osnivačkoj sjednici sudjelovalo je oko 200 osnivača. Glavni  nositelji ideje nove stranke su bili Mirela Holy, bivša ministrica zaštite okoliša i prirode u tada vladajućoj Socijaldemokratskoj partiji Hrvatske, zatim Vlasta Toth, predsjednica Zelene liste do tada najuspješnije zelene stranke u Hrvatskoj, Vladimir Lay, akademski nastavnik i dugogodišnji zeleni aktivist te Davor Škrlec, zamjenik bivše ministrice zaštite okoliša i prirode te profesor na Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Ostali osnivači i budući članovi većinom su dolazili iz redova akademske zajednice, civilnog sektora te bivši članovi lijevih stranaka kao što su SDP, HNS i Laburisti. Najbitnija stavka koja je odredila ORaH je činjenica da 80 % članstva nije imalo nikakvog političkog iskustva, što je u samom početku razvoja stranke percipirano pozitivnom karakteristikom kako u javnosti tako i unutar same stranke.

Prvi politički test ORaH je polagao na izborima za Europski parlament koji su održani 25. svibnja 2014. godine. Kandidati s liste ORaH-a bili su uglavnom nepoznata lica na političkoj sceni te je iz tog razloga kandidatura Mirele Holy kao čelnice izborne liste je bila očekivana, ali se u javnosti znalo da će u slučaju osvajanja mandata isti biti prepušten sljedećem kandidatu. Odluka o kandidaturi Mirele Holy pokazala se ispravnom: od ukupnog broja osvojenih glasova 60% njih bili su preferencijalni glasovi Mirele Holy. Zbog ranije odluke o prepuštanju osvojenog mandata sljedećem kandidatu na izbornoj listi, Davor Škrlec je postao jedini zastupnik Zelenih iz Hrvatske u Europskom parlamentu. Važno je istaknuti da je izlaznost na tim izborima iznosila 25% što predstavlja treću najslabiju izlaznost u EU, a ORaH je osvojio 9,42% odnosno oko 80.000 glasova. Nakon osvojenog mandata krajem svibnja 2014, popularnost stranke i dalje nastavlja rasti sve do listopada 2014. godine kada je popularnost u ispitivanjima javnog mijenja dosegla svoju povijesno najvišu točku od 16,8%.

Dva su ključna faktora rasta popularnosti ove stranke na hrvatskoj političkoj sceni. Prvi razlog je generalno nezadovoljstvo sa vladom na čelu sa premijerom Zoranom Milanovićem i  sve manje povjerenje u etablirane političke stranke. Glavna opozicijska stranka, HDZ  je u očima većine javnosti percipirana glavnim krivcem za ekonomsku i socijalnu krizu u državi, a predsjednik Tomislav Karamarko je u javnosti uživao status najnepopularnijeg političara. Takav je politički kontekst činio plodno tlo za osnivanje stranke koje će moći izazvati oba bloka. Drugi razlog je bila karizma i popularnost Mirele Holy koja je percipirana kao iskrena, principijalna i poštena političarka. Sam naziv stranke, Održivi razvoj Hrvatske (ORaH) nudio je političku ideju koja je privukla veliki broj mladih i obrazovanih građana. Istraživanja koja su provedena nakon izbora za Europski parlament (lipanj 2014.) su potvrdila hipotezu da su glasači ORaH-a većinom mladi, visokoobrazovani, nezadovoljni,  lijevo orijentirani i do tada apolitični glasači, te su sugerirala postojanje dodatnog prostora za proširenje biračkog tijela.

Politički pad ORaH-a

Više je različitih čimbenika, koji su utjecali na konstantnu silaznu putanju popularnosti od studenog 2014. do parlamentarnih izbora 8. studenog 2015. Prvi čimbenik je polarizacija hrvatske javnosti na lijeve i desne uoči predsjedničkih izbora krajem 2014. godine. Početak polarizacije se očitovao u slučaju  braniteljskih prosvjeda, gdje su dvije glavne stranke HDZ i SDP instrumentalizirale ranjivu skupinu ratnih invalida za propagandu svojih stranačkih ideologija. ORaH se nije htio svrstati niti na jednu stranu jer se prosvjed vodio više oko vrijednosnih pitanja nego oko stvarnih problema braniteljske populacije. Druga odrednica polarizacije koja je izravno išla na štetu ORaH-a su medijske špekulacijama o mogućim koalicijama na sljedećim parlamentarnim izborima. ORaH se sve češće  spominjalo u kontekstu “vjerojatne” koalicije sa SDP-om iako je Mirela Holy u medijima takvu mogućnost kontinuirano i čvrsto odbacivala.

Politička odluka koja je odredila daljnju političku sudbinu ORaH-a je odluka predsjedništva stranke o apstinenciji kandidature za predsjedničke izbore i podržavanju dosadašnjeg predsjednika Ive Josipovića, kojeg je javnost percipirala kao predstavnika SDP-a, a ne kao nestranačku osobu. Tom odlukom u očima javnosti su potvrđene špekulacije o ORaH-u kao satelitskoj stranci SDP-a koja će na parlamentarnim izborima ići u koaliciju sa SDP-om. U kampanji za predsjedničke izbore natjecala su se 4 kandidata od kojih su troje bili etablirani političari, a posljednji je bio mladi student informatike i predstavnik Živog zida, antisistemske i populističke stranke. Kandidat Živog Zida, Ivan Vilibor Sinčić osvojio je 16 % glasova u prvom krugu predsjedničkih i time utvrdio novu stranku kao još jednu alternativu na političkoj sceni.  Nakon pobjede HDZ-ove kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović, popularnost ORaH-a je počela sve više padati, a u međuvremenu se Živi Zid etablirao kao nova alternativa koja je u roku od par mjeseci postala popularnija od ORaH-a. Razlog  krive političke procjene je tadašnja visoka popularnost Ive Josipovića i uvjerenje da će se  nakon moguće pobjede ORaH-a pozicionirati kao druga opcija sa 20% popularnosti.

Struktura ORaH-a

Osim pogrešne političke odluke o apstinenciji kandidature za predsjedničke izbore postojali su i unutarnji faktori, poput komplicirane strukture stranke, manjak financijskih sredstava i  aktivnih članova. Statut je dizajnirao ORaH kao stranku koja uživa veliku popularnost i koja ima između 5 i 10 tisuća članova. O tome svjedoči i uspostava različitih političkih i programskih tijela na regionalnoj i lokalnoj razini. Dijelom zbog složene unutarstranačke strukture, a dijelom zbog nedostatka iskustva u političkom upravljanju, donošenje mnogih odluka u stranci bilo je otežano, a ponekad i onemogućeno. Navedeni faktori su utjecali na manjak neposrednog pristupa građanima, zbog čega se ORaH počelo doživljavati kao virtualnu stranku. Također, medijske reakcije stranke na društvene probleme su tekle sporije, a komentari su često bili suviše stručni te je stranka počela biti percipirana kao elitistička. Problem elitizma je imanentan gotovo svim zelenim strankama u Europi, ali ipak tadašnji politički kontekst u kojem nije postojala stabilna biračka baza je bio posebno poguban za ORaH, gdje su konkurentske stranke upravo sa jednostavnim porukama i kvalitetnijim radom na terenu lakše dopirale do biračkog tijela.

ORaH kao stranka jedne osobe

 Od osnivanja do izbornog poraza na parlamentarnim izborima, ORaH je bio percipiran strankom Mirele Holy. Iako je ostatak stranačkog predsjedništva bio u potpunosti nepoznat široj javnosti, zabrinjavajuća je i činjenica da u dvije godine rada, stranka nije uspjela profilirati niti jednoga člana. Glavne aktivnosti ORaH-a uključivale su izradu i objavu javnih sektorskih politika gdje su se na službenim predstavljanjima članovi i autori pokušali profilirati u javnosti. Medijska zainteresiranost za set politika je nakon prvih mjeseci splasnula, a članovi se nisu uspjeli nametnuti u medijskom prostoru kao stranački stručnjaci za pojedine sektore. Veću je pažnju medija polučio sukob unutar stranke i odlazak troje funkcionera stranke. Iako odlazak troje članova nije prouzročio daljnji odlazak članstva, medijska pompa oko odlaska nanijela je štetu stranci čija je popularnost i dalje nastavila padati. Također, medijski fokus je bio na konstantnom sukobu premijera Milanovića i Mirele Holy, koji je više ličio na političku igru bez prave argumentirane rasprave i supstance.

Finale izborne kampanje

ORaH je u finalu izborne kampanje, zadnja dva mjeseca  pao na 3,8% na nacionalnoj razini što je manje od izbornog praga od 5%. Kampanja je bila izrazito populistička te su dva bloka pokušavala maksimalno polarizirati birače i time smanjiti šanse trećoj opciji. Zbog kontinuiranog pada popularnosti, glavni mediji su počeli sve manje i manje objavljivati vijesti vezane za aktivnosti ORaH-a. Također, u izbornoj kampanji su se pojavile i druge opcije poput Mosta nezavisnih lista, Živog Zida ili stranke Milan Bandić 365 od kojih su sve pretendirale na poziciju treće opcije. Sve navedene stranke, za razliku od ORaH-a, uspjele su prijeći izborni prag i ostvariti status parlamentarne stranke. Izbori održani 8. studenog 2015. godine iznjedrili su novu treću opciju, stranku MOST, koja je osvajanjem 19 zastupničkih mjesta u nacionalnom parlamentu, nakon tri mjeseca pregovora formirala vladu zajedno s desnom koalicijom. Iako su se i MOST i ORaH zalagali za slične reforme, ključnu razlika između dvije stranke je bila bolja stranačka infrastruktura, jasne poruke građanima i bolje tempiranje rasta popularnosti.

Perspektiva zelene opcije?

Perspektiva zelene opcije ovisi o tri ključna pitanja: koji politički kontekst će biti adekvatan za uspostavu zelenih opcija, tko će biti nosioci novih stranaka i koje su stranke mogući koalicijski partneri?

Trenutni politički kontekst Jugoistočne Europe ukazuje na nepovjerenje u etablirane stranke i sve veću penetraciju „trećih opcija“. Politički sustavi takvih država obično su i slabiji jer se radi o mladim demokracijama te je penetracija novih opcija u političku arenu uvelike olakšana, pa tako i novih zelenih opcija. Do pozitivnog pomaka u Hrvatskoj iz perspektive prihvaćanja zelenih ideja je svakako došlo. Ta činjenica se očituje u različitim aktivnostima poput sprečavanju bušenja nafte u Jadranu, gdje su civilno društvo i ORaH zajedno sudjelovali. Također, nove  i etablirane stranke su ugradili zelene ideje u svoj program. MOST je tako u pregovorima sa desnom koalicijom tražio ministarstvo okoliša jer je smatrao da je to ministarstvo jedno od najbitnijih, dok je Živi zid u svojoj kampanji zagovarao zelene teme. Hrvatska i ostatak Istočne Europe imaju  perspektivu za ozbiljenje zelene stranke koja će participirati na lokalnom i nacionalnom nivou, pod uvjetom da nova stranka nastane iz grassroot pokreta, koji će se graditi novu stranku postepeno, osnivanjem lokalnih jedinica, suprotno od ORaH-ovog „top-down“ pristupa. Takav pristup omogućuje stabilnije članstvo i biračku bazu, koja omogućuje dugoročnu budućnost. Hrvatska ima razvijen zeleni civilni sektor te se sa mogućom aktivacijom aktivista iz civilnog društva može se očekivati nova zelena stranka. Međutim, uvjet uspjeha je predan i kontinuiran prijenos znanja i iskustva zapadnih zelenih organizacijama  sa starim i novim akterima u cijeloj Istočnoj Europi, tek tada će grupacija Zelenih imati šansu za dobivanje novih mandata u Europskom Parlamentu i jačanje svoje pozicije na političkoj karti Europe.

 

Newsletter

USPON I PAD ORAH-A

Cookies on our website allow us to deliver better content by enhancing our understanding of what pages are visited. Data from cookies is stored anonymously and is never shared with third parties.

Find out more about our use of cookies in our privacy policy.