Europu je potresla zdravstvena kriza uzrokovana COVID-om 19. Dok neki zagovaraju brz povratak u normalu, istovremeno raste konsenzus za otporniju, održiviju budućnost. Veća europska suradnja na području javnog zdravstva i smjer Europskog zelenog dogovora ključni su elementi tog napora. Razgovarali smo s Petrom De Sutter, Belgijskom zamjenicom premijera i ministricom javne službe i javnih poduzeća, o budućnosti zdravstvenih sustava i europske suradnje.

Green European Journal: Zdravstvene se djelatnike slavilo kao heroje 2020. Kako možemo nadići aplauz i istinski zaštititi javno zdravstvo i zdravstveni sektor?

Petra De Sutter: “Kako” pitanja su najteža jer se svi slažu da je ova kriza bila poziv za buđenje zdravstvenim sustavima u EU. Javni je sektor uvijek u krizi, stoga sam mora pronaći rješenje. Pljeskanje zdravstvenim djelatnicima nije dovoljno; potrebne su strukturne reforme i povećana ulaganja u zdravstvo. Politike štednje koje su nas odvele prema liberalizaciji, privatizaciji i višoj učinkovitosti u zdravstvenom sektoru su bile opasne jer su ostavile europske zemlje bez dodatnog kapaciteta za upravljanje krizama. Danas, svaka stranka diljem Europe razumije potrebu za višim ulaganjima u javno zdravstvo.

Pljeskanje zdravstvenim djelatnicima nije dovoljno; potrebne su strukturne reforme i povećana ulaganja u zdravstvo.

Iz krize ne trebamo povući lekcije isključivo o intenzivnoj njezi, već i o mentalnom zdravlju i prevenciji. Izolacija i lockdown uzrokovali su ozbiljne mentalne probleme. Depresija i anksioznost su došle do vrhunca tijekom prvog vala, a neki se rizici trenutno ponavljaju. Nadalje, ako pogledate kako se kriza razvijala i kako se virus širio, jasno je da jače preventivno zdravstvo spašava u ukupnom procesu. Prevencija nadilazi zdravstveni sektor. Ona se tiče okolišnih rizika i zagađenja, kvalitete hrane, trgovinske politike i sigurnosti na radnom mjestu, te drugih područja. Bitan način za podršku zdravstvenom sektoru je pristup “zdravstva u svim javnim politikama” kako bi se zdravstveni utjecaji uzeli u obzir u svim područjima.

Hoće li ovaj novi konsenzus oko završavanja štednje u zdravstvenom sektoru nadživjeti krizu?

To je milijunsko pitanje. Neke političke grupe će se možda vratiti poslu po starom jednom kad se kriza razriješi. Ipak, javno mišljenje je jako.

Čak i prije krize, istraživanja diljem Europe su pokazala da je zdravstvo prioritet preko 70 posto građana EU i područje u kojem žele više akcije od EU.

Štoviše, mjere koje se trenutno implementira neće biti privremene, one će odvesti do strukturnih promjena. Na europskoj razini, solidarnost među država članica i njihovih zdravstvenih sustava se mora produbiti. Naravno, zdravstvo je kompetencija država tako da će to biti borba. No trenutci krize su obično vrijeme kad Europska unija poduzima prvi korak i kriza poput COVID-a 19 ne prepoznaje granice.

Što bi podrazumijevala veća razina europske suradnje u području zdravstva?

Puna europska zdravstvena politika vjerojatno ne bi funkcionirala jer bi utjecala na previše područja poput socijalne sigurnosti i financiranja. Europske države imaju različite razine privatizacije, tako da to možda ne bi bilo ni poželjno ili realistično. No ono što Europska unija može učiniti je uvesti mjere koje poboljšavaju zdravlje diljem područja nad kojima ima moć: hranom i poljoprivredom, trgovinom te zapošljavanjem, na primjer.

Ondje gdje može direktno utjecati na pitanja zdravlja, poput na primjer upravljanja krizama, EU bi trebala ići dalje od preporuka i poduzeti obvezujuću akciju. Europski centar za prevenciju i kontrolu ima mandat za upravljanje krizama i pripravnosti kao EU agencija, te ga treba ojačati, s većim ovlastima koordinacije širih zatvaranja i kriznih zaliha lijekova i opreme. Jedan Zeleni prijedlog bio je stvaranje EU Zdravstvene službe koja bi bila dio europskih sustava civilne zaštite. Doktori i sestre u bolnicama diljem Europe bi bili osposobljeni i pripremljeni za mobilizaciju u slučaju lokalne krize ili izbijanja pandemije.

Ima li perspektive za suradnju u području lijekova i medicinske opreme?

Europska ovisnost o nužnim lijekovima proizvedenim drugdje u svijetu bila je jasno iskazana tijekom krize. Paracetamol se proizvodi u Kini, pakira u Indiji, te onda dostavlja u EU. Zamislite krizu u kojoj su granice uistinu zatvorene i pristup je odrezan. Očito je neku razinu relokacije potrebno osigurati, na europskoj razini. Europska unija također ima kompetenciju nad razvojem i stavljanjem na tržište lijekova i cjepiva. Tijekom COVID-19 krize, neke države članice počele su pregovarati direktno s farmaceutskim kompanijama kako bi prednaručile cjepiva. Naravno, industrija voli pregovarati s grupama zemalja. Srećom, Europska komisija je od tad preuzela proces što će rezultirati boljim uvjetima za razvoj i proizvodnju cjepiva. Ako želimo osigurati cjenovnu pristupačnost za zemlje u ostatku svijeta, europska razina je ključna.

Kriza rijetko potiče pitanja o tome kako proizvodimo i stavljamo na tržište lijekove. Moć farmaceutske industrije je golema. Oni u isto vrijeme pregovaraju o cijenama sebi na korist te se fokusiraju na najprofitabilnije lijekove. Ne interesiraju ih lijekovi niskog potencijala zarade. Javni sektor, uključujući europsku razinu, treba promisliti o poduzimanju inicijative i ulaganju u javne laboratorije za istraživanje i razvoj. Također postoji argument za odvajanje istraživanja i prodaje lijekova. Javni bi sektor trebao voditi smjer razvoja lijekova te potom raditi s privatnim sektorom na istraživanju i prodaji. Farmaceutsko tržište nije poput ostalih tržišta jer prvo, kao pacijent, ne birate svoju bolest, te drugo, sve na kraju plaća javni novac ili osiguranje.

Pandemija je uzrokovala i socijalnu krizu, no istovremeno i okolišnu krizu. Kako Zeleni mogu osigurati da se pri naporima ekonomskog oporavka ne izgube iz vida stvarni uzroci krize?

COVID-19 pandemija se dogodila kao rezultat rizika zoonotskog širenja koji naš odnos s ekosustavom nosi. Stručnjaci su već upozorili da će druge bolesti poput COVID-a 19 izbiti u budućnosti, pogotovo ako se nastavi uništenje staništa divljih životinja. Zadatak Zelenih je držanje ove poruke visoko na agendi. Svjetska zdravstvena organizacija je prihvatila ovaj narativ u svoju analizu COVID-19 krize. Njen direktor Tedros Adhanom je govorio o tome kako nas pandemija podsjeća na “intiman i osjetljiv odnos između ljudi i planeta”. To gotovo zvuči kao govor Zelenih. Idući je korak osigurati da ovo prepoznaju vlade i europske institucije. Obveza očuvanja 30 posto svih ekosustava do 2030. koju je na sebe preuzela EU treba biti potkrijepljena ulaganjima i akcijom. Veze između gubitka bioraznolikosti izvorišta krize, kao i one između zagađenja zraka i ranjivosti na COVID-19, pokazuju da se okoliš, klimatske promjene i zdravlje ne može razdvojiti. Ako želimo razmišljati o otpornosti i izbjegavanju budućih pandemija, ove se probleme mora adresirati kao jedan.

Imate li osjećaj u kojim područjima opasnosti zdravstvene krizu idu dublje od klimatskih upozorenja? Ne govorim samo o energetskim sustavima; COVID-19 je dotaknuo svaki aspekt načina na koji živimo naše živote.

Ovo će možda zvučati neobično, no klimatske promjene su gotovo neukusne. Napreduju vrlo polako, a ljudi ne mogu vidjeti njihove direktne posljedice. Naravno, trebali biste zakopati glavu u pijesak da propustite promjene u svjetskim vremenskim prilikama. Ipak, mi govorimo o događajima kojima treba 10, 15 ili čak 30 godina da postanu vidljivi. Klimatske promjene su apstraktne i često se nameću kao problem iduće generacije. Pandemija, s druge strane, je bila toliko razorna; zaustavila je sve na način koji ne bismo mogli zamisliti prije godinu dana. To je izgledalo kao nešto iz znanstvene fantastike, no dogodilo se. Kad je promjena toliko radikalna – za društvo, kompanije, industriju, sve – to je pravi trenutak za orijentirati proces oporavka u novom smjeru.

Kad je promjena toliko radikalna […] to je pravi trenutak za orijentirati proces oporavka u novom smjeru.

Hoćemo li vidjeti takav trenutak?

Sile, uglavnom na ekstremnoj desnici, koje se žele vratiti na staru normalu i držati se ekonomije bazirane na fosilnim gorivima, sad su u manjini. Kroz sve političke grupe, u većini EU zemalja (iako ne svim), te čak u Europskoj komisiji, ovu se krizu razumije kao trenutak izgradnje budućnosti bazirane na klimatskoj neutralnosti i digitalizaciji. Zeleni prijedlozi i ideje za oporavak i otpornost predloženi tijekom krize imali su znatan utjecaj na plan za opravak EU. Tome je tako jer kad iznova gradite ekonomiju, ne razmišljate u periodu od 2-3 godine, nego 20 do 30 godina u budućnost. Stoga, ambicije i vremenski plan za klimatske i energetske tranzicije su jasni i pružaju smjer djelovanja.

Koji rizici prijete tim perspektivama zelenog oporavka?

Europski zeleni dogovor naravno zvuči odlično i ambiciozno, no planovi uvijek zvuče lijepo na papiru. Zeleni su uvijek imali konstruktivan ali kritičan stav čekajući da vide što on znači u praksi. Koherencija je Ahilova peta Dogovora. Napredak napravljen kroz strategiju o bioraznolikosti i zelenim ulaganjima može biti potkopan s poljoprivrednom reformom koja ne osigurava rezanje korištenja pesticida i trgovinskom politikom koja dopušta snižavanje standarda.

Tome je tako jer kad iznova gradite ekonomiju, ne razmišljate u periodu od 2-3 godine, nego 20 do 30 godina u budućnost.

Još jedno stvarno pitanje je kako će se novac za oporavak koristiti. EU države ga trebaju koristiti u zelenoj i digitalnoj tranziciji no koliko će oštar biti nadzor? Hoće li fokus biti na isključivo ekonomski oporavak, zanemarujući njegove ekološke i socijalne aspekte? Društveni problemi, zdravlje i edukacija nikad nisu igrali veliku ulogu u Europskom semestru. Nasuprot tome, EU zemlje se često poticalo na smanjenje javnih ulaganja, te je u prošlosti Europska komisija čak tražila od država privatizaciju dijelova zdravstvenih sustava u svrhu uštede novca. Nadajmo se da se slično neće ponoviti.

Belgijske dvije zelene stranke ušle su u vladu u listopadu 2020. i Zeleni su na vlasti u mnogim drugim gradovima, regijama i zemljama diljem Europe. Zahtijeva li napuštanje opozicije kako biste vladali u krizi i neke prilagodbe?

Nakon kratkog vremena u vladi još se navikavamo na novu poziciju i mnogi pojedinci u našoj stranci ostaju u opozicijskom načinu rada. Kad sklopite dogovor za ulazak u vladu, on postaje vaš program čak i ako se ne poklapa s vašim manifestom. Belgijski koalicijski sporazum sadrži mnoge zelene elemente i inzistirali smo na klimi, energiji i mobilnosti. Neki drugi dijelovi ne odgovaraju našem manifestu, no to je rezultat vladanja u koaliciji. Potrebna je promjena načina razmišljanja nakon gotovo 20 godina u opoziciji. U Belgiji su Zeleni sad na vlasti na federalnoj razini i u regijama Bruxellesa i Valonije. U Ghentu, gradu bliskom mom srcu, na vlasti smo već šest godina. Ljudi vide učinak na njihovu kvalitetu života i cijene to što Zeleni nisu samo sanjari. Pomicanje iz teorije i opozicije prema stvaranju promjene je ono što je bitno.

Preveo Luka Gudek

Life Under Shock: Understanding the Pandemic
Life Under Shock: Understanding the Pandemic

Recognising that a pathogen will not bring forth a fairer, more sustainable future but people, ideas and politics can, this edition asks how the health crisis will influence our world in the years to come.

Order your copy

Cookies on our website allow us to deliver better content by enhancing our understanding of what pages are visited. Data from cookies is stored anonymously and only shared with analytics partners in an anonymised form.

Find out more about our use of cookies in our privacy policy.