Korona kriza je dodatno pokazala kako je kapitalizam jedini način na koji se tržište može formirati. Ipak, može biti i drugačije. Ono što slijedi je poziv za post-korona ekonomiju u kojoj je tržište ponovno utemeljeno u zajednici i bolje regulirano od strane države.

Adam Smith je bio optimističan oko mogućnosti prilagodbe kapitalizma putem države i njegovim utemeljenjem u vrijednostima i ciljevima zajednice. Karl Marx, s druge strane, jednostavno nije vjerovao da je to moguće. Tijekom prošlog stoljeća, pokazalo se da su oba ekonomista u pravu. Financijska kriza 2008 i velika recesija koja je slijedila, pokazale su da je Marx bio u pravu: nesputani kapitalizam dopustio je financijskom sektoru da podivlja izvan kontrole i stvori mjehure u tržištu nekretninama. Covid-19 kriza pokazala je da je Smith bio u pravu: prvo, kad tržišta implodiraju, država preuzima, i drugo, osjećaj zajednice može voditi svakakvim inicijativama, od pomoći pri kupovini namirnica do prebacivanja tvorničke proizvodnje na stvaranja maski koje će se prodavati bez profita. Što je uopće kapitalizam i kako se može odvojiti od tržišta? Prema Smithu i Marxu, kapitalizam je određen izražaj tržišta i ne može se izjednačiti s konceptom tržišta. Stoga, tržište se može zamisliti na drugačiji način – na primjer u post-kapitalističkoj ekonomiji, ekonomiji koja više nema karakteristike kapitalizma.

Prema Smithu i Marxu, kapitalizam je određen izražaj tržišta i ne može se izjednačiti s konceptom tržišta.

Značajno, većina suvremenih ekonomista i političara zaboravila je na razliku između tržišta i kapitalizma. Ova dva koncepta često se naizmjenično koriste u razgovorima. Štoviše, razmišljanje o pojmovima kapitalizma često se mijenja za ekonomiju kao znanost – što pretvara čitavu znanost ekonomije u nauku u službi kapitalizma. Ovaj uski pogled stavlja ekonomiste koji gledaju izvan mainstreama u nepovoljnu poziciju. Bogata povijest ekonomske misli nudi potencijal za objašnjenje razlike između tržišta i kapitalizma, te kapitalističke interpretacije tržišta. Ova analiza nam omogućuje isticanje karakteristika vrlo uvjerljivog oblika post-kapitalističke tržišne ekonomije: post-korona ekonomiju u kojoj je tržište ponovno utemeljeno u zajednici i bolje kontrolirano od strane države.

Tržište i ekonomija

Tržište je učinkovit mehanizam razmjene za ponudu i potražnju. Tržišne transakcije se smatraju win-win situacijama za kupca i prodavača; oboje su u boljoj poziciji nego bez razmjene. No, za ovo postoji uvjet da svaki sudionik na tržištu mora imati dovoljno resursa za koje postoji potražnja, kao što su pokazali dobitnici Nobelove nagrade Kenneth Arrow i Gérard Debreu. Dakako, ovaj se uvjet ni približno uvijek ne ostvaruje.

Na primjer, John Maynard Keynes prepoznao je da ako se tijekom recesije nudi više radnih resursa nego što je potrebno, nezaposleni će ljudi biti spremni raditi za manje od tržišno pravedne naknade. Ipak, njih se neće jednostavno zaposliti jer kompanije neće moći prodati dodatne proizvode zbog manjka potrošačkog povjerenja ili kupovne moći. Zbog ovog je Keynes ustvrdio da u krizi vlada treba stvarati poslove i koristiti svoju kupovnu moć na tržištu, kako bi kompanije mogle proizvoditi više i zapošljavati više osoblja. Covid-19 kriza je bila period u kojem su vlade diljem svijeta preuzele ovu ulogu.

[…]tržište nije ništa više i ništa manje od mehanizma razmjene gdje se transakcije odvijaju na obostranu korist. Ipak, oni bez kupovne moći ne mogu sudjelovati u tržištu.

U zemljama u razvoju, vlade generalno nemaju dovoljan kapacitet za ovu strategiju. Venezuela očajnički pokušava unovčiti svoje rezerve u zlatu, dok rekordan broj zemalja u razvoju kuca na vrata Međunarodnog monetarnog fonda kako bi ostvarile pristup hitnim zajmovima. Razvojni ekonomist i dobitnik Nobelove nagrade Amartya Sen objasnio je glad koju je osjetio kao dijete – ne od manjka hrane, već od manjka kupovne moći dijela populacije bez zemlje. U međuvremenu, hrana se izvozila u druge države u Indiji te čak u inozemstvo, gdje je postojala jaka potražnja. Win-win situacija za prodavače riže iz Bengala koji su izvozili svoje proizvode, te uvoznike drugdje, za farmere bez zemlje značila je gladovanje i nezaposlenost.

Ukratko, tržište nije ništa više i ništa manje od mehanizma razmjene gdje se transakcije odvijaju na obostranu korist. Ipak, oni bez kupovne moći ne mogu sudjelovati u tržištu. Bez vlastitih resursa, poput zemlje za uzgoj hrane, ne mogu zaraditi dovoljno za preživljavanje. Država je počela djelomično preuzimanje socijalnih usluga u modernim vremenima upravo kako bi odgovorila na ovaj problem.

Lekcije Adama Smitha

Tržište se, stoga, čini učinkovitim win-win mehanizmom samo pod određenim uvjetima i zahvaljujući podršci države. Čak i tad, tržište često nije optimalno zbog niza tržišnih neuspjeha: negativnih eksternalija, traženja rentijerstva (oportunizma), moralnih hazarda (iskorištavanja nepotpunih informacija), te nesposobnosti isporuke određenih javnih dobara (poput zdravstva i obrazovanja za sve), između ostalog. Ovi neuspjesi ukazuju na to da se ekonomija mora sastojati od više komponenata osim tržišta. Točno je to Adam Smith tvrdio 1776, u svojoj poznatoj knjizi Bogatstvo naroda. Smithova je lekcija da se svaka ekonomija sastoji od tri domene vrijednosti: tržište s razmjenom baziranom na slobodi izbora (kad svi imaju dovoljne resurse), država s regulacijama i redistribucijom utemeljenoj na principima pravde (bili oni demokratski ili patrijarhalni ili drugi) te domenom ekonomije zajednice koja se sastoji od zajedničkih dobara i međusobne njege utemeljene na vrijednostima dobronamjernosti. Prema Smithu, svaka ekonomija sadrži ove tri domene i pripadajuće vrijednosti. To objašnjava zašto određena dobra ili interakcije spadaju u jednu domenu, no ne u drugu. U Nizozemskoj se naknada za donaciju krvi smatra neukusnom, a u SAD-u se pokazalo da takve tržišne transakcije često vode zaraženoj krvi, nesigurnoj ponudi i višim troškovima. U zdravstvenoj ekonomiji, dobrovoljne donacije krvi su stoga učinkovitije.

[…] tržište je jednostavno učinkovit razmjenski mehanizam […] utemeljen u lokalnoj zajednici u kojoj ljudi kolektivno pružaju značajnu količinu osnovnih usluga

Dvije stotine godina nakon Smitha, ekonomski antropolog Karl Polanyi otkrio je i opisao ovu trostranu podjelu unutar Europe. Također je napomenuo kako je ekonomija daleko više od tržišta i da je tržište jednostavno učinkovit razmjenski mehanizam – odnosno učinkovit način ostvarivanja obostrane koristi – ako je utemeljen u lokalnoj zajednici u kojoj ljudi kolektivno pružaju značajnu količinu osnovnih usluga poput hrane, prijenosa znanja te osnovnog zdravstva. Polanyi je također ustvrdio da je tržište uokvireno različitim pravilima koja sprečavaju nekoliko bogatih ljudi ili autsajdera od preuzimanja resursa zajednice kroz tržišni mehanizam. Primjer toga je princip zajedničkog poljoprivrednog zemljišta za uzgajanje hrane za domaću potrošnju, koji se danas koristi u mnogim afričkim zemljama. Održavanje zajedničkog zemljišta za proizvodnju hrane je pametan način izgradnje otpornosti u opskrbi hranom u slučaju rasta cijena hrane ili pada cijene visokoprofitnih usjeva poput kave i kakaa te posljedičnih problema s osiguranjem stranih valuta potrebnih za uvoz hrane. Ukratko, tržište učinkovito doprinosi prosperitetu samo kad ostale dvije domene imaju prostora za funkcioniranje u skladu s vlastitim vrijednostima. Smith nije nizašto rekao da je funkcija tržišta za vlast osiguranje poreznih prihoda. Taj je primjer iskoristio za pokazivanje važnosti dobrih interakcija između tri domene.

Kroz povijest su tržišta bila treća domena ekonomske interakcije – značajna samo ako je bilo dobara prikladnih za razmjenu. Tisućljećima se većina prosperiteta ostvarivala kroz prvu domenu vrijednosti, ekonomiju njege, koja se sastoji od zajedničkih dobara i međusobne njege. Ovo uključuje zajedničko upravljanje resursima poput vode za ribarenje i zemljišta za ispašu, te zajedničke brige i suradnje u uzgajanju hrane i stanovanju. Čak i danas je ovo domena koja čini velik dio naše ekonomije: razmislite o radu oko domaćinstva, neformalnoj njezi, kuhanju hrane u domu te šivanju odjeće u domu, volonterskom radu, te civilnim inicijativama poput energetskih kooperativa. Druga ekonomska domena je ona državna, koja je prethodno bila iskazana u autoritetima poput kraljeva i poglavica. Ti su autoriteti odlučivali što su stanovnici ili sluge morali proizvoditi, te su upravljali porezima, plaćali naknade i izdavali priznatu valutu. S obzirom na to da su ljudi morali plaćati poreze u gotovini, sve su više morali zarađivati novac na tržištu osim rada u prvoj domeni ekonomije.

Do rasta kapitalizma, tržišta i novac igrali su skromnu ulogu u ekonomiji. Tek kad se više dobara počelo razmjenjivati, više dugova je bilo podmireno, a sredstva proizvodnje su se pojavila na tržištu – kapitalizam se proširio. Na ovaj su način nastala tržišta rada, zemljišna tržišta (te s njima privatizacija zajedničke zemlje) i financijska tržišta. Dakle, tržišta su dobila dominantnu ulogu u usporedbi s ekonomijom njege i državom tek rastom kapitalizma.

Tržište i kapitalizam: Lekcije od Marxa

Marx je napisao Kapital u 1867, gotovo 100 godina nakon Smithovog objavljivanja Bogatstva naroda, kako bi razumio kapitalizam, ali i podučio ekonomiste poput Smitha o njihovoj teoriji vrijednosti cijena baziranoj na tržištu. Marxova teorija vrijednosti rada tvrdi da je vrijednost svakog dobra determinirana radom koji je u nju utrošen, te indirektno radom sadržanim u kapitalnim dobrima uz pomoć kojih je dobro proizvedeno. Ovo razumijevanje vrijednosti je suprotno onom kapitalističkog poduzeća. U kapitalističkom poduzeću orijentiranom na maksimiziranje profita, prvo se podmiruje sve ostale faktore (materijal, rad, najam) i ono što preostaje je profit, koji se isplaćuje pružatelju kapitala kao dividenda. Drugim riječima, kapitalist prima ono što ostaje nakon oduzimanja troškova, a u slučaju gubitka na dobiva ništa. Marx je zamijenio uloge kapitalista i radnika u naknadi faktora proizvodnje. Argumentirao je da nakon plaćanja svih drugih faktora, uključujući razumne naknade za preuzimanje rizika za kapitalista, ostatak zarade pripada radnoj snazi. Nakon svega, ovaj faktor pruža radu značenje, suradnju i kreativnost koja je potrebna za proizvodnju proizvoda.

Dakle tržišta su dobila dominantnu ulogu u usporedbi s ekonomijom njege i državom tek rastom kapitalizma.

Kapitalizam se, prema Marxu, sastoji od tri elementa. Prvi je asimetrija između kapitala i rada: prvi faktor uvijek zapošljava drugi i ne suprotno. Stoga, iznos plaća pada i kapital se postupno povećava. Drugi je zamjena u lancu razmjene: obično tržište počinje s dobrom koje se mijenja za novac koji se potom može iskoristiti za kupnju drugog dobra. Win-win situacija razmjene se stoga odnosi na razmjenu dobara, a ne akumulaciju novca. Ipak, kapitalističko tržište kreće i završava s novcem, dok je razmjena dobara ili vrijednosnica ili bilo čega drugog što se može unovčiti, samo sredstvo. Dalekosežne posljedice ovakve razmjene su utjelovljene u Airbnb-u i Uberu. Treći element kapitalističkog tržišta je da dinamika između prva dva elementa ovisi u sposobnosti kompanija da rastu brže od ostalih, što je moguće kad imaju bolju početnu poziciju ili jednostavno više sreće od drugih. To čine preuzimanjem manjih kompanija ili korištenjem ekonomije razmjera. Rezultat je to da svako kapitalističko tržište koje počinje s natjecanjem završava monopolima. U Marxovo vrijeme, ova se tendencija već događala na regionalnoj razini. Danas ju vidimo na globalnoj razini s kompanijama poput Unilevera, Shella, Applea i Googlea.

Post-Covid ekonomija bez kapitalizma

Ono što možemo naučiti od Smitha i Marxa je da istinska post-kapitalistička ekonomija, odnosno ona bez kapitalizma, mora imati tri karakteristike.

Prvo, više prostora za ekonomiju njege i državu, kako bi se tržište držalo pod sigurnijom kontrolom i bilo bolje utemeljeno u društvu. Društveni cilj, a ne akumulacija za dioničare, mora biti prioritet. Ovo također znači pomak od linearne učinkovitosti kroz dalekosežnu specijalizaciju, masovnu proizvodnju i visok stupanj globalizacije prema komplementarnosti učinkovitosti i sinergije, otpornosti i lokalnog zapošljavanja. Uzmimo za primjer poljoprivredu baziranu na prirodi i agrošumarstvo, ili snažnu lokalnu ekonomiju u engleskom gradu Prestonu nakon snažne recesije.

Drugo, post-kapitalistička ekonomija zahtijeva poduzeća bez nejednakosti između rada i kapitala. Na primjer, kooperative poput onih u kojima su vlasnici ujedno i radnici (poput španjolskog Mondragona, koji ima preko 70 000 članova) ili kupci (kao s energetskim kooperativama). Ovo bi se također odnosilo na samozaposlene osobe ujedinjene u fondove koji potiču start-upove koji rade na ostvarenju socijalnih potreba, poput onih u inkubatorima u starom Phillipsovom pogonu u Eindhovenu. Ili socijalna poduzeća utemeljena u zajednicama, gdje je profit samo preduvjet za socijalni učinak. Dakle novac ne smije imati potencijal za oticanje prema vanjskim dioničarima.

[…] privatno vlasništvo i akumulaciju mijenja novi tip zajedničkih dobara, u kojima je materijalna učinkovitost dobara ključna iz okolišne perspektive, umjesto učinkovite akumulacije za kompaniju ili dioničara

Treće, post-kapitalistička ekonomija treba tržišta koja djeluju na lokalnijoj razini, u kojima su proizvodi koji ostvaruju potrebe ili usluge u središtu, a novac može biti u valuti koja je priznata u zajednici. Postoje brojni primjeri uspješnih valuta zajednica koje su u opticaju paralelno sa službenim novcem. Također postoje LETS sustavi i vremenske banke u kojima ljudi pružaju usluge čija je vrijednost izražena u vremenu za koje i oni sami mogu kupiti uslugu. Ili tržišta u kojima više nije moguće kupovanje i prodavanje dobara, nego je fokus na najmu cirkularnih usluga. Kao rezultat, privatno vlasništvo i akumulaciju mijenja novi tip zajedničkih dobara, u kojima je materijalna učinkovitost dobara ključna zbog okolišne perspektive, umjesto učinkovite akumulacije za kompaniju ili dioničara nauštrb jednakosti, okoliša i ekonomske otpornosti.

Što s prijedlozima ekonomista za poboljšanu verziju kapitalizma? Na primjer, veći porez na bogatstvo Thomasa Pikettyja, ekonomija šuplje krafne Kate Raworth, ili prijedlozi Josepha Stiglitza i Basa Jacobsa za strožu regulaciju oligopola i naplaćivanja negativnih eksternalija? Ove ideje većim dijelom mogu naći svoje mjesto u post-kapitalističkoj ekonomiji. Ipak, ti će prijedlozi biti dugoročno učinkoviti samo ako se također osigura tri Marxova kriterija. Inače, nakon Covid-19 krize, kapitalizam će se ponovno zajedno s tržištem izletjeti van kontrole.

Preveo Luka Gudek

Cookies on our website allow us to deliver better content by enhancing our understanding of what pages are visited. Data from cookies is stored anonymously and only shared with analytics partners in an anonymised form.

Find out more about our use of cookies in our privacy policy.