Klimatske promene neće biti samo pozadinska buka u zauzetom 21. veku. Bez obzira na to da li se njima upravlja i ograničava njihov tok ili se nekontrolisano podstiču, one će definisati generacije, obezbediti i uništiti sredstva za život i oblikovati geografiju. U ovom eseju Od Masio priča paralelnu priču o jednom životu sa dve sudbine u Evropi 2049. godine.   

Predstavnici 197 zemalja su se 2018. godine sastali u gradu Katovice u Poljskoj na COP24 (Konferencija Ujedinjenih nacija o klimatskim promenama) – 24. konferenciji stranaka – kako bi razgovarali o načinima borbe protiv klimatskih promena. „Razumemo da se po pitanju klimatskih promena suočavamo sa ogromnim izazovom” – izjavio je Antonio Guteres (António Guterres) koji je tada bio generalni sekretar Ujedinjenih nacija – „i znamo da nismo na pravom putu.” Čak je i u tim sudbonosnim godinama budućnost čovečanstva bila ugrožena i mnogi efekti globalnog zagrevanja su bili poznati, od mentalnih poremećaja, preko respiratornih i kardiovaskularnih problema do ubrzanog širenja zaraznih bolesti.

Ne shvatajući to u potpunosti, čovečanstvo bi okrenulo novi list 2018. sa COP24, samitom koji je trebalo da se nadogradi na „poslednju šansu”, Pariski sporazum (Paris Agreement), potpisan tri godine ranije. Surija (Souria), rođena u Francuskoj 2012. godine i deo „klimatske generacije”, suočiće se sa dve moguće budućnosti. U zavisnosti od činjenja ili nečinjenja zemalja, institucija, preduzeća i građana, dva moguća života – smeđi i zeleni – koja će Surija proživeti do decembra 2049. godine u oštroj su suprotnosti i podsećaju na klimatsku krizu sa kojom se suočavamo u 2019. godini.

Planeta na ivici

Glas na telefonu je iznuren: „Ovo je treći put da je kuća poplavljena ove godine. Osiguravajuće kuće su zatrpane i do 2051. godine više ne primaju zahteve. Nemamo drugog izbora nego da ostavimo sve da trune i nađemo mesto za život drugde. Možemo li tvoj otac i ja da dođemo i ostanemo nekoliko dana?” „Naravno, više ste nego dobrodošli”, odgovara Surija. Prekinula je poziv i hologram njene majke je nestao nazad u njen sat. Seća se kuće svog detinjstva na jugozapadu Francuske koju će njeni roditelji morati da napuste. Još je od velikih poplava 2041. godine znala da će ovaj dan doći.

Mlada žena je mehanički prelistala najnovija Gugl obaveštenja (Google alerts) na svom 3D ekranu. Među fotografijama sela uništenih poplavama na jugu Francuske jedan članak joj je zapao za oko: „Kina pokreće ogroman geoinženjerski eksperiment bez saglasnosti suseda.’’ Ova tehnologija koja je bila nepoznata javnosti pre dve decenije, nova je nada u borbi protiv klimatskih promena. I jedan od najvećih koraka u nepoznato za čovečanstvo.

Skokovi zagađenja

Nakon toplotnih talasa koji su ubili 65 000 ljudi u Kini prethodne godine, Peking je odlučio da otpusti ogromne količine čestica u stratosferu. One bi trebalo da reflektuju solarno zračenje nazad u svemir snižavajući time temperaturu planete. Međutim, članak koji je objavila grupa od 41000 naučnika upozorava na rizike koje takav eksperiment sa sobom nosi. Uprkos decenijskim istraživanjima, još uvek nije moguće reći kakve će to efekte imati na Zemljine ekosisteme.

Surija je uzdahnula. Bilo joj je dosta katastrofalnih naslova o budućnosti čovečanstva. Toplotni talas tog leta trajao je tri sedmice, sa temperaturama koje su dostizale 45 stepeni Celzijusa. Bilo je nemoguće zaspati u njenom loše izolovanom stanu u Nantu (Nantes), gradu srednje veličine na zapadu zemlje.

Nije mogla da otvori prozore, jer su sa vrućinom došli i skokovi zagađenja. Astmatičarka, kao i mnogi njeni prijatelji, čeznula je za povratkom u doba svojih roditelja – od 2000. do 2010. godine – vreme kada je čovečanstvo bilo svesno opasnosti, ali je i dalje uživalo u luksuzu odlaganja neophodnih društvenih promena. Snažno se verovalo te 2019. godine u to da će zemlje članice Evropske unije uspeti da prevaziđu svoje razlike, ali rezultati evropskih i nacionalnih izbora širom kontinenta potkopali su napore za saradnju, a ni građani nisu uspeli da pokažu svojim liderima da je životna sredina ono pomoću čega bi mogli da osvoje glasove. 

An illustrated infographic showing how Earth Overshoot Day, or The date when humanity’s yearly consumption overtakes the planet’s capacity to regenerate renewable natural resources in that year, has got earlier and earlier since 1970.
Dan prekoračenja na Zemlji, od 1970. godine: Datum kad godišnja potrošnja čovečanstva premašuje kapacitet planete da regeneriše obnovljive prirodne resurse u toj godini  
Izvor: (Global Footprint Network) (2018) <www.overshootday.org/newsroom/past-earth-overshoot-days> 

Suriji je ovaj problem više nego poznat. Radi za grad Nant u odeljenju koje se bavi prihvatom izbeglica. Među brojnim slučajevima na kojima radi, ona više ne uspeva da razlikuje one koji beže od rata od ekonomskih ili klimatskih migranata. Ujedinjene nacije, povećavajući svoje prethodne prognoze, predviđaju da će do 2060. godine biti 500 miliona klimatskih izbeglica. Francuska, suočena sa ovim prilivom, nije uspela da održi svoju politiku zatvorenih granica. Prethodna vlada je pokušala, ali je politika rezultirala izbijanjem nasilja i porazom te vlade na poslednjim predsedničkim izborima.

Surija je u svojoj kancelariji pretrpana zahtevima za azil ljudi koji beže iz Sahela, područje između Sahare na severu i Sudanske savane na jugu. Ekstremni toplotni talasi koji prelaze 50 stepeni učinili su određene regije nepogodnim za život pa su ljudi migrirali na sever. Leo (Léo), Surijin partner, prethodne nedelje je baš gledao dokumentarac na ovu temu. On objašnjava: „Izgleda da je porast temperature za 1,7 stepeni od industrijske ere izazvao zagrevanje okeana, naročito Atlantika. Ovo je izazvalo usporavanje golfske struje, a to je zauzvrat dovelo do toga da se monsunske kiše iz zapadne Afrike pomere ka jugu. Ishod je dezertifikacija Sahela.’’

Skupo pivo

Par u poslednje vreme sve više razgovara o tome kako trpe posledice činjenja, ili nečinjenja, njihovih roditelja i baka i deka. „Dokle god smo živi, postoji nada’’, voli da kaže Leo uz čašu engleskog vina (pivo je postalo preskupo, usled nestašice hmelja). On radi u poljoprivrednoj zadruzi. Nikle su širom Francuske – do te mere da su neke velike supermarkete van grada saterali uza zid.

Glas na telefonu je iznuren: „Ovo je treći put da je kuća poplavljena ove godine. Osiguravajuće kuće su zatrpane i do 2051. godine više ne primaju zahteve.’

Surija je manje optimistična. Teško joj je da zanemari patnju koju gleda iz dana u dan. Pre četiri godine par je odlučio da usvoji dete iz Malija koje je stiglo u njihovu zemlju iste godine. Kao i mnogi njihovi prijatelji brzo su otpisali ideju da imaju sopstveno dete. Sa prenaseljenom planetom i neizvesnom budućnošću pred njima „to bi bio zločin’’, kao što je Leo rekao jedne večeri. Kada je Surija srela šestogodišnjeg Birama (Biram), brzo su odlučili da ga usvoje. Par ne zna kakva klima je pred njim, ali barem znaju da mogu da mu pruže bolji život.

Pošteđena planeta

Glas na telefonu je miran. „Ne usuđujem se da izađem napolje po ovoj snežnoj oluji koja danima divlja. Sreća da smo obnovili izolaciju na kući pre pet godina. Ušuškavanje u udobnoj toplini dnevne sobe je divno. A računi za grejanje su baš mali.’’

Drago mi je što to čujem, mama. Doći ću vam u posetu kad oluja prođe. Videla sam neke jeftine karte za Pariz na Hajperlupu (Hyperloop – mreža kapsula koje pokreće magnetno polje i putuju brzinom od 1200 kilometara na sat izgrađena je 2035. godine između Tuluza i Pariza).’

Surija je prekinula poziv. Hologram njene majke je nestao nazad u njen sat.

Prisetila se kuće svog detinjstva na jugozapadu Francuske, utočišta mira i tišine kog pokreću solarne ploče. Kako bi ih platili, njeni roditeljli su iskoristili pristupačnu kreditnu šemu koju je vlada uvela 2023. godine. Bilo je skupo, ali su rezultirajuće uštede energije i vode bile više nego dovoljne da pokriju otplatu. Surija i njen partner Leo su takođe obnovili izolaciju njihovog stana u Nantu kad su ga kupili i povezali su svoj dom na lokalnu grejnu mrežu koja koristi obnovljivi gas proizveden procesuiranjem industrijskih i poljoprivrednih proizvoda.

Zagonetka

Bilo je prosto. Surija radi kao tzv. obnoviteljka’ za grad. Ona stanovnicima nudi programe po sistemu ključ u ruke i programe subvencionisane obnove, pronalaženje trgovačkih stručnjaka i identifikovanje najpristupačnijih tehničkih rešenja. Kad je bila mala, ova profesija jedva da je postojala, ali otkako je otišla na fakultet, 2030. godine, sektor je napredovao.

I to iz dobrog razloga: pre nekoliko godina, francuska ekološka tranzicija se ubrzala. Podržana glasovima 2021. godine da učini evropske klimatske ciljeve još ambicioznijim, nova francuska vlada, koja je na vlast došla 2022. godine, odlučila je da uskladi sve javne politike sa „negavat 2050 scenariom’ (négaWatt 2050 scenario). Scenario su napisali stručnjaci iz istoimenog „tink tanka’’ (engl. think tank) i predstavljao je prvi skup smernica Francuskoj za postajanje ugljenično neutralnom do sredine veka.

Surija poznaje negavat scenario uzduž i popreko: bio je tema njene disertacije. Dok ju je pisala, intervjuisala je Tjerija Salomona (Thierry Salomon), potpredsednika Negavata. „Francuzi bi mogli da prihvate jasan i realističan put za ekološku tranziciju’’, rekao joj je. „Obnoviti 780000 kuća, povećati efikasnost vozila za gotovo 60 procenata, smanjiti upotrebu mesa u ishrani na nivo iz 1990-ih i ukinuti uvoz fosilnog goriva da bi se postigla stopostotna upotreba obnovljive energije do 2050. godine. Sve to smanjenjem potrošnje energije za dve trećine. Ovo jeste moguće i bilo bi izuzetno korisno za ekonomiju.’’ Surija je sa intervjua izašla kao druga osoba. A proročanstvo se obistinilo. Surija se čudi kako se višak električne energije koja se dobija iz solarne energije leti ili višak električne energije dobijene od vetra kada je vetrovito može transformisati u biogas i čuvati za zimu pomoću elektrolize.

Američki predsednički izbori 2020. godine na vlast su doveli mladu ženu koja je smesta ponovo pristupila Pariskom sporazumu’

Zajedno sa Leom, koji upravlja rastućom mrežom poljoprivrednih zadruga na području Nanta, Surija je proslavila svoj 25. rođendan putujući po Evropi biciklom. Na tom putovanju par je otkrio da portugalska opština Vila Nova de Gaja (312000 stanovnika) od 2017. godine proizvodi trećinu svoje električne energije pretvaranjem otpada u biogas. U Norveškoj, na obalama Oslofjorda, Surija je insistirala da posete prvu svetsku energetski pozitivnu školu. Od završetka izgradnje 2018. godine sama zgrada je proizvodila 30500 kilovat sati električne energije godišnje što je jednako prosečnoj godišnjoj potrošnji električne energije dve porodice sa po troje dece.

Tihe ulice

Sedeći na svojoj terasi prekrivenoj lišćem, par se priseća kako se situacija preokrenula. Tokom 2010-ih njihovi roditelji su bili prilično očajni. Prošle sedmiceje Leo gledao dokumentarac na tu temu. On sumira: „Stvari su stvarno počele da se menjaju pre 20 godina. Posle nove evropske klimatske politike uvedene 2019. godine, američki predsednički izbori 2020. godine na vlast su doveli mladu ženu koja je smesta ponovo pristupila Pariskom sporazumu. Zatvorila je elektrane na ugalj i zabranila proizvodnju gasa iz škriljaca. To je pokrenulo lančanu reakciju.’’

Te večeri, šetajući ulicama Nanta koje su postale veoma tihe otkako su električna vozila bila jedina koja su dozvoljena, Surija i Leo su primetili da je sjajno vreme da se bude živ. Prolazili su kraj tramvaja koji su sada korišćeni umesto kamiona da bi se roba noću prevozila do centra grada. Ulična svetla bi se palila kako su prilazili i gasila kada bi prošli. Gledajući uvis sa gradskih ulica, Surija i Leo konačno su ponovo mogli da vide zvezde. 

Ovaj esej je izmenjena verzija članka „Klimatska fantastika’’ (Climatique Fiction), prvobitno objavljenog u decembru 2018. godine u dnevnim novinama Libération. Dostupno na 

<https://www.liberation.fr/planete/2018/12/05/climatique-fiction_1696235

2049: Open Future
2049: Open Future

The politics of tomorrow start with the politics of today. Beyond any one theme, this collection of essays, stories, and interviews, complemented by infographics and amazing illustrations, looks forward to imagine the Europe(s) to be in 2049.

Order your copy