Grebeni Krušne gore (Rudna gora) na granici između Češke i Njemačke počeli su se ponovno zelenjeti nakon oporavka od doba rudarenja ugljena i teške industrije. Postoje izvori vode koje ljudi koji žive u podnožju gorja posjećuju radi rekreacije. Nekadašnji kamenolomi pretvoreni su u jezera s plažama i susjednim močvarama. Počeo se razvijati turizam.

Pa ipak, budućnost planina koje su dobile ime po obilju metalnih ruda mogla bi se ponovno povezivati s rudarstvom: kraj Cínovec s češke strane granice navodno sadrži 3-5 % svjetskih rezervi litija. Dok se očekuje da globalna potražnja za litijem poraste 26 puta do 2050. godine, privatni ulagači, EU i češka vlada spremni su početi s rudarenjem. Mjesne su zajednice, međutim, skeptične što se tiče prednosti koje bi još rudarstva donijelo njihovim životima.

Povijest rudarstva

Rudarstvo je imalo značajnu ulogu u gospodarskom i kulturnom životu Češke i Saske još od 12. stoljeća. Srebro, željezo, uranij, lignit (smeđi ugljen), volfram, kositar, kobalt i drugi  minerali izvozili su se iz lokalnih rudnika.

Kamila Vítek Derynková, članica mjesne udruge Cinvald, objašnjava da rudarstvo predstavlja lokalni ponos i identitet, kako u Češkoj, tako i u Njemačkoj. „U Njemačkoj se i dalje održavaju svečanosti kojima se slavi rudarstvo, iako većina muškaraca koji su nekoć radili u rudnicima više nije živa.” Ona objašnjava da „kod dobivanja ugljena iz površinskog kopa nećemo pronaći ovu vrstu kulturne tradicije.”

Vađenje smeđeg ugljena iz površinskih kopova u češkoj Rudnoj  gori završit će za nekoliko mjeseci (ranije nego u sjevernoj Češkog gdje će eksploatacija ugljena završiti najkasnije do 2033. godine). Od svojih početaka tijekom industrijske revolucije, lignit je imao snažan učinak na češke regije Karlovy Vary i Ústecký kraj, što je dovelo do propadanja sela i pretvaranja velikih zemljišta u mjesečevu površinu. Osim toga, kemijska industrija u podnožju često je uzrokovala kisele kiše i onečišćenje. Atmosfersko onečišćenje uzrokovano izgaranjem smeđeg ugljena u elektranama problem je i danas.

Što se tiče socioekonomskih pokazatelja, Karlovarski i Ustečki kraj i dalje su najslabije razvijene regije u Češkoj. Rudarska poduzeća svoju dobit nisu reinvestirala u razvoj ovih regija, pa se lokalne zajednice sada ne suočavaju samo s onečišćenjem i degradacijom okoliša, već i sa socijalnom isključenošću te nedostatkom atraktivnih radnih mjesta za mlade.

Utrka za cinvalditom

Češka navodno posjeduje desete najveće rezerve litija na svijetu i druge najveće u Europi nakon Njemačke. Većina nalazišta litija, kositra i volframa smještena je s češke strane Rudne gore, otprilike šest kilometara sjeverno od grada Dubí u Tepličkom kraju.

Ekstrakcija minerala u Cínovcu trajala je do 1991. godine, kada je nalazište zatvoreno zbog pada isplativosti. Međutim, nove rudarske tehnologije, porast cijena kositra i volframa te sve veća važnost litija u energetskoj tranziciji oživjeli su poslovni interes za nalazište. GEOMET, zajednički pothvat australskog poduzeća European Metals Holding (EMS) i grupacije ČEZ (čiji je češka vlada većinski dioničar) planira vaditi mineral cinvaldit koji se nalazi u granitnim stijenama.

U tijeku je provedba studije izvedivosti za planirano GEOMET-ovo rudarsko okno dubine 450 metara. Eksploatacija bi trebala započeti 2027. godine i procjenjuje se da će trajati 26 godina, tijekom kojih bi se trebalo izvaditi dovoljno litija za pola milijuna automobilskih baterija godišnje. Plan uključuje izgradnju postrojenja za preradu litija, a izvorno se u regiji namjeravala izgraditi gigatvornica automobilskih baterija. Taj je dio projekta, međutim, stavljen na čekanje zbog nedovoljnog interesa investitora. „S obzirom na udjele u rukama stranih investitora, uopće nije jasno koliko bi litija na kraju ostalo za preradu u Češkoj i na koji bi se on način iskoristio,” objašnjava Vítek Derynková.

Ruda cinvaldita nije osobito bogata litijem (udio minerala je 0,2-0,3 %) i podzemna je ekstrakcija skupa, ali veličina nalazišta čini ga zanimljivim za ulagače. Međutim, lokalne udruge suprotstavile su se eksploataciji naglašavajući da su ulagači i političari skloni preuveličavanju veličine nalazišta minerala kako bi lakše opravdali njegovo vađenje.

Probna bušenja provode se u Cínovcu od 2010. godine, a do sada je samo za litij provedeno 67 testiranja. U neposrednoj blizini nalazišta nalazi se i odlagalište pijeska proizvedenog ekstrakcijom kositra. Taj nasip pijeska, koja je sada već rekultiviran, pripada češkom milijarderu Karelu Janečeku. Da je to htio, mogao je kopati i prerađivati litijski tinjac koji se nalazi u pijesku, s obzirom na to da već raspolaže potrebnim dozvolama. Priča se da s ovime ne želi početi prije nego što se u rad pusti planirano postrojenje za preradu litija.

Međutim, kopanje pijeska moglo bi dovesti do istovremenog učinka podzemnih kopova na promet (procjenjuje se da će dnevno kroz Dubí prolaziti 33 kamiona koji odvoze pijesak) i na potrošnju vode. „U tom području vjetar puše 300 dana u godini i pijesak bi se trebao polijevati vodom kako se ne bi pretvorio u prašinu,” objašnjava Vítek Derynková. „Već sada tijekom vrućih ljeta nema dovoljno vode za prirodni okoliš i mještane.”

Lokalne udruge koje se protive rudarstvu naglašavaju da su ulagači i političari skloni preuveličavanju veličine nalazišta minerala kako bi lakše opravdali njegovo vađenje.

Lokalni otpor

Tek na ljeto 2023. godine, kad je GEOMET kupio zemljište u općini Újezdeček, češki su mediji počeli temeljitije izvještavati o planiranom prerađivačkom postrojenju. Ranije te godine Europska komisija klasificirala je Cínovec kao strateški projekt, čime je postao kandidat za financijsku potporu u sklopu Fonda za pravednu tranziciju.

Na prvom javnom sastanku održanom u srpnju 2023., predstavnici GEOMET-a obećali su kompenzaciju lokalnoj zajednici time što će poboljšati dječje igralište i donirati opremu za čišćenje snijega. Međutim, u to su vrijeme predstavnici vlade u medijima govorili o rudarskom projektu vrijednom 80 milijardi eura, što je potaklo val lokalnog nezadovoljstva zbog nerazmjernosti predložene kompenzacije.

U rujnu su gradonačelnici lokalnih općina češkom premijeru Petru Fiali izrazili svoje protivljenje rudarenju. U posjetu planiranom rudniku, Fiala je rekao da bi Ustečka regija mogla postati europska litijska supersila. Otada je održano više javnih sastanaka, ali mještani osjećaju da i dalje nisu dobili osnovne informacije o projektu. Obećana studija izvedivosti kasni, procjena utjecaja na okoliš još nije spremna, a početak ekstrakcije je odgođen. 

„Informacije koje pružaju rudarska poduzeća stalno se mijenjaju, veličina rudarskog područja neprestano fluktuira,” žali se Stanislav Molnár, gradonačelnik Újezdečeka. Također postoji nedostatak transparentnosti što se tiče prerade i prijevoza minerala: „Jednom se govori o žičari, a drugi put o prolaženju šumom.” Molnár smatra da su proturječne informacije i kontinuirani pad cijena litija te slab interes za električne automobile razlog zašto su u mjesnoj anketi svi osim jedne osobe izjavili da su protiv rudarenja.

Protivnici ekstrakcije već su upisali prvu pobjedu: preseljenje planiranog postrojenja za preradu litija izvan Újezdečeka. Industrijska aktivnost već sada znatno utječe na općinu i Molnár vjeruje da bi postrojenje imalo negativne posljedice na lokalnu zajednicu u trenutku kad se ona pokušava okrenuti drukčijoj budućnosti kroz izgradnju 77 obiteljskih kuća. Prerađivački pogoni sada bi se trebali graditi oko 50 kilometara dalje, u industrijskom kampusu Prunéřov. Újezdeček bi umjesto toga trebao dobiti pretovarnu stanicu, što je izazvalo novi val prosvjeda.

Mještani pokušavaju podići svoj glas obraćajući se medijima, prikupljajući relevantnu dokumentaciju radi pripreme za javne sastanke i oslanjajući se na dugogodišnje iskustvo u političkom organiziranju. „Pritisak stvaramo kako ekstrakcija litija ne bi nanijela štetu ljudima i prirodi. Imamo bogato iskustvo s rudarskim poduzećima, njihovim radom i neispunjenim obećanjima. Uvijek se trude početi raditi što je brže i jeftinije moguće, po mogućnosti bez da stanovništvo komentira njihove planove”, tvrdi Vítek Derynková iz Cinvalda. Aktivistica smatra da cilj grupacije ČEZ i GEOMET-a nije doprinijeti dekarbonizaciji Europe, nego ostvariti profit, što između ostalog pokazuje i nedostatak fokusa na recikliranje. „Ako Europska unija želi da lokalne zajednice prihvate eksploataciju, mora pregovarati s njima i nadzirati taj proces.”

Derynková smatra da se ovdje ne radi o pukom stavu „ne u mome dvorištu”. Ovo područje, objašnjava ona, i dalje nosi vidljive znakove nekadašnje rudarske aktivnosti, kao što su napuštene gomile materijala, udubljenja i ponori na površini tla te ulazi u tunele. Ekstrakcija litija proizvela bi dodatnu prašinu i zagađenje, kao i osiromašenje podzemnih voda, što bi nanijelo štetu ekosustavima (lokalne močvare već su pogođene nedostatkom vode) i divljim životinjama (pogotovo pticama poput tetrijeba). Mještani se nadaju da će nakon godina iščekivanja konačno biti proglašen veliki prirodni rezervat.

U suprotnom, projekt Cínovec doveo bi do pojačanog prometa teškim kamionima i dodatno opteretio lokalne vodne sustave, a bez opipljivih gospodarskih koristi za zajednicu: cijene nekretnina vjerojatno bi pale, a radnici industrije ugljena ne bi stekli pristup kvalitetnim radnim mjestima bez prekvalifikacije.  Predstavnici GEOMET-a priznali su lokalnim udrugama da će se većina rudara zaposliti putem agencija smještenih u drugim zemljama. Još uvijek nisu odgovorili na moje pitanje u vezi s time.

Transformacija rada

U svome nedavnom posjetu Ustečkom kraju, češki predsjednik Petr Pavel istaknuo je da je većina socijalno isključenih dijelova zemlje koncentrirana u svega tri regije – Moravsko-šleska, Karlovarska i sama Ustečka – pri čemu je svima zajedničko postupno napuštanje rudarstva u sklopu energetske tranzicije. „U ovim trima regijama nalazi se oko 70 % svih isključenih lokaliteta u zemlji, dok je preostalih 30 % raspoređeno diljem ostalih 11 regija,” primijetio je Pavel.

Socijalna antropologinja Lucie Trlifajová, koja već dugo proučava gospodarsku situaciju u regijama u kojima se rudario ugljen, objašnjava da je „prije više od 10 godina Ustečki kraj bio vrlo snažno pogođen ekonomskom krizom i visokim razinama nezaposlenosti”, što je doprinijelo pojavi prosvjeda protiv Roma i zahtjevima za ukidanjem socijalnih naknada. Danas je zaposlenost relativno visoka i plaće rastu, ali brojni lokalni radnici satima putuju do radnog mjesta i odrađuju smjene jednu za drugom. Na primjer, kad je Amazon otvorio veliki distribucijski centar u Dobrovízu u okolici Praga, zaposlio je mnogo ljudi iz Chomutova ili Mosta u Ustečkom kraju. „Prevoze ih na posao autobusom. Imaju dnevne boravke za djecu roditelja koji rade u Amazonu i 10-satne smjene, uz dodatno dvosatno putovanje do radnog mjesta i nazad. Otvoreni su šest dana u tjednu, non-stop, također preko noći,” objašnjava Trlifajová.

Transformacija rada stoga mora uzeti u obzir utjecaj na kvalitetu života. Socijalna antropologinja priča o tome kako su, od Baršunaste revolucije 1989. godine pa nadalje, kad se Češka uključila u globalne proizvodne mreže, visokoobrazovani građani napuštali Ustečki kraj, a lokalne zajednice suočavale su se s poteškoćama uslijed urušavanja javnih službi  – bolnica, lokalnih trgovina, poštanskih ureda. Trlifajová smatra da bi dobro postavljena Pravedna tranzicija bila lijek za frustraciju i nesigurnost koji dovode do nepovjerenja stanovništva u demokraciju.

Zuzana Vondrová, stručnjakinja za Pravednu tranziciju iz Centra za prijevoz i energiju, vjeruje da zatvaranje rudnika ne mora samo biti bolno za lokalne zajednice, nego bi trebalo stvoriti nove mogućnosti i perspektive za budućnost, pogotovo za mlađe generacije. „Fond za pravednu tranziciju također se temelji na ovom načelu – što je razlog zbog kojeg je potrebno ustrojiti ga na način koji osobito koristi lokalnom stanovništvu.”

Što se rudarenja litija tiče, Vondrová tvrdi da je potrebno procijeniti učinak na mjesno stanovništvo i prirodni okoliš, ali je uz to potrebno uzeti u obzir i  klimatske obveze. „Država bi trebala osigurati uvjete koji će zajamčiti da više ne budemo obični izvoznici, nego da se uz prisustvo poduzeća koja na našem teritoriju plaćaju poreze ovdje prerađuju i resursi, što bi stvorilo dodanu vrijednost za naše gospodarstvo. Ove će nam baterije svakako biti potrebne radi zelene tranzicije i ključne resurse moramo osigurati na teritoriju EU-a, ali ne pod svaku cijenu,” zaključuje Vondrová.

Izostanak sudjelovanja

U češkim regijama bogatim ugljenom, litij i proizvodnja baterija za automobilsku industriju dugo su predstavljani kao najveće prilike povezane sa zelenom tranzicijom. Pa ipak, nedemokratsko vođenje ovog procesa dovelo je do općeg nepovjerenja i planovi za industrijski razvoj su manjkavi.

Nevladine udruge od samog početka kritiziraju nedostatak transparentnosti i informacija, koji su marginalizirali sudjelovanje lokalnog stanovništva. Prednost se daje interesima velikih kompanija, bez obzira na to jesu li one već prije doprinijele niskoj kvaliteti života u ovim regijama.

Kao što objašnjava Marika Volfová iz Platforme za obnovu kroz okolišnu i društvenu transformaciju, „novac je dodijeljen strateškim projektima koji često ne odgovaraju stvarnim potrebama regija u kojima se rudario ugljen… Radnike i ljude koji žive u tim regijama nitko nije pitao za njihove potrebe i za probleme koji su njima od presudne važnosti.”

Lokalnom se stanovništvu ne jamči da će se iskopani litij koristiti za društveno pravednu zelenu tranziciju. Na primjer, hoće li služiti za proizvodnju baterija za osobna vozila ili će pridonijeti i poboljšanju javnog prijevoza? Trenutačno se s lokalnim zajednicama o ovome ne raspravlja ni na razini EU-a, ni u Češkoj.

Kako tvrdi Volfová, „Neuspješna transformacija mogla bi pogoršati nedostatak povjerenja određenih aktera javnosti u institucije i u samu politiku. Ljudi vide da se dijeli novac, ali nemaju osjećaj da se radi i o njihovom novcu, da su ta sredstva mogli zatražiti i oni te da se čitav proces na neki način i njih tiče.” Čini se da se moto EU-ova programa Pravedne tranzicije, „nitko neće biti zanemaren” teško može ispuniti bez smislenog sudjelovanja.

Nedemokratsko vođenje procesa češke zelene tranzicije dovelo je do općeg nepovjerenja i planovi za industrijski razvoj su manjkavi.

Postizanje konsenzusa

Na konferenciji nazvanoj Budući simptomi i održanoj u industrijskom gradu Ústí nad Labem početkom studenog 2024., sociologinja Ágnes Gagyi objasnila je da je Češka poluperiferna zemlja gospodarski ovisna o Njemačkoj i njezinoj automobilskoj industriji. Globalno gledajući, zemlja ima nizak domaći kapital i konkurentnost. Zbog toga Češka nastoji privući strane investitore nudeći im poticaje i porezne olakšice, što im omogućuje jeftinu i brzu provedbu projekata. Postoji rizik od negativnog učinka kako na uvjete zapošljavanja radnika, tako i na kvalitetu života lokalnog stanovništva, osim ako češki političari nisu dovoljno pripremljeni za pregovore s investitorima.

Gagyi, koja proučava istočnoeuropske pokrete i politiku, naglašava potrebu za neprestanim dijalogom između svih uključenih strana. „Strane nakon godina pregovaranja često udružuju snage, što je potez koji bi im na početku bio nezamisliv.” Ona smatra da je neophodno održavati interdisciplinarne konferencije i stvarati prostore koji omogućuju prenošenje ekonomskih, umjetničkih, aktivističkih, lokalnih i EU stajališta, kao i rasprave o njima. „Zahvaljujući tome možemo stvoriti zajednički program za stvarnu provedbu (zelene) transformacije.”

Konferencija Budući simptomi okupila je druge inicijative kojima je zajedničko bavljenje litijem. Lokalne zajednice koje se protive rudarstvu u Njemačkoj i Portugalu, kao i udruge koje se bore protiv izgradnje Samsungove gigatvornice na zelenoj livadi u mjestu Dolní Lutyně u Ostravskoj regiji blizu češko-poljske granice, svi su oni suočeni sa zajedničkim izazovima i snažnim protivnicima.

Aktom o kritičnim sirovinama, EU nastoji do 2030. godine nabavljati 40% strateških minerala unutar vlastitih granica, čime bi se smanjila ovisnost o trećim zemljama poput Kine i Rusije. Ovo, međutim, ne bi smjelo ugroziti stroge postupke dobivanja dozvola ili dovesti do nazadovanja zaštite okoliša i javnog zdravlja.

Neprestana borba za pristup potpunim, istinitim informacijama o rudarskim i industrijskim projektima je ono što okuplja lokalne zajednice i udruge iz svih dijelova Europe. Oni zahtijevaju očuvanje prirodnog okoliša, vodnih izvora i kvalitete života kroz zelenu tranziciju.

Vítek Derynková u organiziranju mještana vidi razlog za nadu. Tvrdi kako je prije nekoliko desetljeća bilo nezamislivo da se mještani pridruže naporima za borbu protiv državnih planova za odobrenje još rudarenja u regiji. „Sama činjenica da su se danas na grebenima Rudne gore okupili prosvjednici iz Ostravske regije, Njemačke, Portugala, brojni novinari i pogotovo mještani, daje mi nadu da se najvažnija transformacija možda već i dogodila u ljudskim glavama,” podijelila je sa mnom na konferenciji Budući simptomi.

Socijalna antropologinja Karolína Žižková, koja je jedna od organizatorica konferencije, vjeruje da „klimatske promjene zahtijevaju što brži prestanak ekstrakcije i eksploatacije fosilnih goriva,“ ali „sam litij nije jednostavno rješenje.” Dodala je: „Moramo razmišljati o globalnoj nejednakosti, energetskoj pravednosti i onome što leži u korijenu naših ideja o budućnosti.”

Translated by Klara Pedišić / Prevela Klara Pedišić.