Language: Croatian

Europu je potresla zdravstvena kriza uzrokovana COVID-om 19. Dok neki zagovaraju brz povratak u normalu, istovremeno raste konsenzus za otporniju, održiviju budućnost. Veća europska suradnja na području javnog zdravstva i smjer Europskog zelenog dogovora ključni su elementi tog napora.

Među trendovima koje je ubrzala pandemija, digitalizacija se namiče svojim tempom promjene. Veliki dijelovi obrazovanja, rada i socijalnih usluga prebacili su se u online format u periodu od nekoliko tjedana. Iako mnogi ljudi nemaju pristup vezama, opremi i vještinama potrebnim za osiguranje tih, često fundamentalnih prava, velik dio ove promjene bit će trajan. U 21. stoljeću bit će sve teže živjeti bez pristupa internetu. Za gradove poput Barcelone, odgovor leži u politikama koje stavljaju ljude u centar digitalne tranzicije.

Korona kriza je dodatno pokazala kako je kapitalizam jedini način na koji se tržište može formirati. Ipak, može biti i drugačije. Ono što slijedi je poziv za post-korona ekonomiju u kojoj je tržište ponovno utemeljeno u zajednici i bolje regulirano od strane države.

A priča o priuštivom, udobnom, modernijem i bolje smještenom domu nadahnjuje.

Što ako Zeleni val 2019. ne prestane? Što ako su zeleni postali snage koje ustrojuju političku većinu?

Iz uskog fokusa rasta BDPa treba nastati nova paradigma, sposobna za široko i ekologijsko promišljanje dobrobiti, održivosti i pravednosti.

Poziv na konvergenciju borbi između zelenog socijalizma, radikalnih kritičara moderne i elitne tehnokracije.

Promatrati klimatsku krizu u klasnim odrednicama znači promijeniti okvir klasnog sukoba u smislu kapitala nasuprot životu.

Kad promatramo suvremene gradove širom svijeta, lako se može zaključiti da su oni sve više dizajnirani za udovoljavanje zahtjeva i interesa moćnih financijskih aktera, prije nego interesa građana koji u njima žive. Dok ovi bezlični igrači zadiru sve dublje u niz prostora, kako fizičnih tako i onih neopipljivih postavlja se pitanje: Dok u urbanom krajoliku obični ljudi gube bitku za svoja susjedstva ili su potpuno izgurani iz njih, koje su šanse da se građani odupru ovoj dinamici?

Tokom proteklog decenija zemlje jugoistočne Evrope izložene su snažnom valu pretvaranja svega u robu, privatizacije i eksproprijacije prirodnih i javnih resursa. Premda većina vlada u toj regiji podržava taj trend, u kojem je evropska integracija često korištena kao sredstvo u službi interesa privatnih kompanija, sve više građanki i građana postupno postaje svjesno golemog, dubokog pustošenja postojećih ekologijskih i društvenih sistema, koje vodi u nepravednije društvo s više nejednakosti.